KAKO NAKON DUGOG, TOPLOG LJETA MOTIVIRATI DIJETE NA UČENJE I ŠKOLU? Stres će nestati uz ovih 5 jednostavnih savjeta

Nakon više od dva mjeseca ljetnih praznika, definitivno nije tako jednostavno prebaciti se na učenje i posvetiti se brojnim obavezama. Upravo zato donosimo savjete kako djetetu pomoći da mu to razdoblje prilagodbe bude što bezbolnije

Shutterstock

Bezbrižno uživanje u ljetu i kupanju polako se bliže kraju, te su mnogi već okupirani mislima i pripremama za početak nove školske godine. No, kako uopće školarce motivirati da nakon dugog ljeta bez obveza probude interes za knjigu i učenje? Istraživanja otkrivaju kako su zbog početka nove školske godine pod većim stresom roditelji nego li njihova djeca. No kako bi i jedni i drugi što bezbolnije ‘preboljeli’ prelazak iz bezbrižnog ljetnog ugođaja u školske klupe, stručnjaci savjetuju nekoliko koraka koji će im pomoći u tome.

1. Prepustite djeci odgovornost

Stručnjaci savjetuju kako bi već tijekom prvog razreda većina djece mogla preuzeti brigu oko samostalnog pakiranja školske torbe, a i veći dio brige oko svoje zadaće. Stoga, prepustite djeci inicijativu i odgovornost da sami vode računa o tome što im je potrebno, razgovarajte s njima o tome što žele i što očekuju od nove školske godine, koji su njihovi interesi te o tome što misle da će im škola značiti i donijeti u daljnjem životu…

2. Ne kritizirajte

Riješite se loših navika kritiziranja, prigovaranja, prijetnji i potkupljivanja djeteta. Prekrižite izjave kao što su: ‘Kako ti se to moglo dogoditi?’, ‘Uključi malo mozak’ ili ‘Totalna si lijenčina!’… koje djetetu ruše samopoštovanje i samopouzdanje te ga demotiviraju za daljnje pokušaje. Podržite dijete. No nije dovoljno samo reći: ‘Možeš ti to, vjerujem u tebe’, osobito ne onda kad je dijete frustrirano jer mu nešto ne ide. U takvim situacijama, osim podrške, treba slušati u čemu je problem te zajedno s djetetom potražiti moguća rješenja. Vješti roditelji uvijek paze da je pomoć taman dovoljna, pa čim osjete da dijete može samo, puštaju ga tako da osjeti malo prepreke i užitak svladavanja iste. Iskreni komentari roditelja poput: ‘Odmori se malo, neće to pobjeći!’ često dovode do toga da dijete samo počne tvrditi da to mora napraviti i vrati se poslu s više elana.

Shutterstock  Ne kritizirajte dijete, već mu budite podrška

3. Očekivanja

Djeca koja imaju dojam da nikad nije dovoljno dobro, da je četvorka loša ocjena ili slušaju: ‘Zašto nisi dobila 5, malo ti je falilo?’ završe ili kao perfekcionisti ili budu demotivirani za učenje i rad jer ‘ionako nikad nije dovoljno dobro’. Iako su perfekcionisti često uspješni u školi, to nije dobar izbor jer ni s jednim svojim uspjehom nisu zadovoljni, a perfekcionizam često u kasnijem životu vodi depresiji ili stalnom nezadovoljstvu. Realan roditelj zna koliko njegovo dijete može. Očekivanja da dijete u svemu briljira nisu realna, a dobro je i za dijete da zna u čemu je bolje, a u čemu lošije. To ne znači da se ne treba truditi tamo gdje je teže. Za dijete je najbolje kada je očekivanje u razini sposobnosti ili tek mrvicu više, ali previsoka očekivanja ubijaju djecu u pojam.

4. Radne navike

S radnim navikama se nitko nije rodio, ali moguće ih je steći. Navike se sječu ponavljanjem, u isto vrijeme, na istom mjestu. Djetetu treba pomoći da ustali svoje vrijeme za učenje, da ima mjesto za učenje, da usvoji ritam rada s više kratkih pauza te da se nagrađuje nakon obavljena posla. Navika svakodnevnog učenja pomaže da dijete ostane uspješno u školi i kada gradivo postane teže i obimnije.

5. Pažnja

Dijete može puno toga samo, ali mu nedostaje roditeljska pažnja. Odvojite vrijeme za zajednička druženja bez kritika i ispitivanja – dok god dijete pristaje na njih.

Shutterstock  Odvojite vrijeme za zajednička druženja bez kritika i ispitivanja