Roditelji se svakodnevno suočavaju s teškom zadaćom - odgojem djece. Nadgledati djetetov razvoj, stvoriti toplu okolinu za njegov rast, te biti odgovoran za njihova najranija iskustva zna ponekad poprilično iscrpiti majke i očeve, stoga su iscrpljenost i stres normalna reakcija na izazove koji su pred vama. Kako s lakoćom savladati prepreke u odgoju i kako riješiti najčešće situacije koje nas iscrpljuju otkrivamo u nastavku.
ŠTO NAPRAVITI KADA BEBA NE PRESTAJE PLAKATI?
Kao što je poznato, najteže objašnjive i najstrašnije ispade bijesa kod odraslih izazivaju najmlađa djeca. Novorođenče izgleda bespomoćno i nezaštićeno, ali njegovo je ponašanje mladim mamama često potpuno nejasno. Svi savjeti koje pročitate u literaturi za roditelje djeluju dok dijete slatko sniva u svojem krevetiću. No, čim počne neutješno plakati bez kraja i konca, mama gubi vjeru u svoje sposobnosti i razmišlja hoće li ti glasni jauci ikada prestati. Ako takav snažni plač potraje dovoljno dugo, velika je vjerojatnost da će izludjeti i najstrpljivije. U ženi se mogu javiti osjećaji potpune bespomoćnosti, misao da možda još nije bilo vrijeme da ima dijete, ukratko, očaj. Sve se to, zapravo, može lako objasniti. Trudeći se prilagoditi djetetu i otkriti zbog čega plače, mama se podsvjesno "zarazi" njegovom bespomoćnošću, nemirom i strahom, što dodatno pojačava djetetov plač.
- bolje je da se nakratko udaljite od djeteta. Da biste se smirili, katkad je dovoljno samo na čas izaći iz sobe u kojoj je dijete, nekoliko minuta odahnuti od navale bebina plača. Čak je djetetu bolje da je nakratko samo, nego uz nesigurnu i napetu majku koja je na rubu živaca
- najvažnije što u tom trenutku treba razumjeti jest da vaša razdraženost nema veze s djetetom, nego je izazvano vlastitom nemoći. Ako se sami ne primirite, teško ćete smiriti i dijete. Negativna energija stvorena u tim uvjetima neće to dopustiti
- ako ste sami, nazovite nekoga ne telefon tko vas može smiriti, ako već ne savjetom, onda svojim dobrim raspoloženjem i razumijevanjem. S vremenom ćete biti sve iskusniji, lakše "čitati" signale što vašoj bebi točno treba i kako joj možete pomoći i samim tim bit ćete sigurniji u svoje postupke i smireniji. Više nećete na sebe prenositi djetetovu bespomoćnost.
ŠTO NAPRAVITI KADA DIJETE NEPRESTANO TRAŽI VAŠU PAŽNJU?
Jednako tako poznata vam je i situacija kad postajete razdražljivi zbog djetetove stalne potrebe za vašom pažnjom. Što je dijete mlađe, više mu treba pozornosti. Međutim, i vi trebate dovoljno energije da to sve izdržite bez gubljenja kontrole. Možda provodite s djetetom svaki trenutak dok ono ne spava i nemate vrijeme za sebe? Vrijeme da se na miru odmorite i opustite, bez razmišljanja kad će se dijete probuditi, što sve treba pripremiti, kupiti, obaviti... A ako imate dvoje ili više djece? Tada se možda osjećate poput robota koji neprestano obavlja jedne te iste zadatke i osjećate kao da vam cijeli svijet ide na živce. Takav je osjećaj signal da morate reorganizirati svoj život i pronaći vrijeme za sebe.
- vjerojatno mislite da je djetetu bolje da ste cijelo vrijeme uz njega i zato žrtvujete svoje potrebe. No, budite sigurni u to da je djetetu milije deset minuta provesti igrajući se s vama kad ste dobro raspoloženi, nego da ste cijelo vrijeme uz njega nezadovoljni i frustrirani
- po mogućnosti ostavite dijete na čuvanje tati ili baki i djedu čim osjetite da ste na rubu snaga i da vam treba odmor. Ako nemate koga da vam pričuva dijete u tim trenucima, zanemarite sve one poslove koji se mogu obaviti i poslije kako biste vrijeme djetetova spavanja iskoristili za odmor
- razmislite o tome da preko preporuke pozovete osobu koja će vam za određenu novčanu naknadu obaviti kućanske poslove koji vam oduzimaju najviše energije − čišćenje, glačanje, kuhanje i slično. Nikad vas ne bi trebalo biti sram tražiti pomoć i olakšati si život, a i odvojiti malo novca za takvu pomoć puno je bolja opcija nego da ste nesretni
ŠTO NAPRAVITI KADA DIJETE NE SLUŠA?
Još je jedno razdoblje roditeljima osobito iscrpljujuće. Ono kad im dijete ima između 3 i 4 godine... U tom razdoblju mališani počinju brzo sazrijevati, već dobro razumiju većinu zabrana i pravila, ali se ta pravila povećavaju iz dana u dan. Prije su se pravila odnosila na zabrane djetetu što sve ne smije raditi, a sada se pravila počinju sve više usmjeravati na ono što mama želi postići od djeteta. A to ne ide uvijek lako i bez prosvjeda. Dijete sada već počinje razumijevati da je zasebna, samostalna osoba. Više ne mora samo zahtijevati sve od roditelja, neke stvari može napraviti samo. I to nisu uvijek stvari koje vi smatrate potrebnim. Dijete se katkad protivi vašim zahtjevima samo zato što mu se sviđa to što ima svoje mišljenje koje se razlikuje od vašeg. Takvi međusobni sukobi s djetetom mogu postati razlog povećane razdražljivosti, pa čak i maminih neutješnih suza.
- u svemu tome mamina je prednost ako postavi jasne granice dopuštenog, da se na njih pozove i u skladu s tim kazni dijete njemu primjerenom kaznom. I u tome treba biti vrlo postojano stajalište kod oba roditelja, ne treba nikako odustati od prvotno dodijeljene kazne, jer će inače dijete lako pronaći način da se "izvuče" nekažnjeno i da izmanipulira mamu i tatu. Naime, čak kad je dijete i upoznato s pravilima, trebaju mu otprilike dvije godine kako bi naučilo kontrolirati svoje ponašanje. Poznavanje pravila i vještina samokontrole ponašanja nisu jedno te isto
- ako ste ljuti zbog neke takve situacije s djetetom, pokušajte bolje razmisliti što se događa u vašem odnosu s djetetom. Možda vas je dijete uvuklo u borbu za "prevlast" i vaša razdražljivost potječe od osjećaja da vas ono ne(dovoljno) poštuje?
- kad se ljutite, ne pretvarajte svoje nezadovoljstvo u kompletno okrivljavanje: "Nisi dobro postupio, ti si zločesto dijete". Vjerojatno ste primijetili da vas jedna te ista situacija jedanput ostavi ravnodušnima, a drugi dan razbjesni, ovisno o vašem raspoloženju i situaciji. Što brže dijete shvati da ste nezadovoljni njegovim postupkom, a ne njim samim, bit će ubuduće popustljiviji s ljudima oko sebe
- ne trebate kriti svoje nezadovoljstvo i suzdržavati se pokazati emocije. Baš suprotno, objasnite djetetu što vam se točno ne sviđa i što vas ljuti ili rastužuje, no učinite to na njemu razumljiv način
- ako vam je teško izdržati val ljutnje koji vas u nekom trenu zahvati, ne mučite se, nego na odgovarajući način izbacite iz sebe negativnu energiju − lupite više puta po jastuku ili, još bolje, počistite tepih, operite pod, idite vježbati, ukratko, preusmjerite ljutnju na neku fizičku aktivnost umjesto da vičete na dijete ili padnete u napast da ga udarite
- također ne zaboravite da je vaše potpuno pravo da katkad imate loš dan, da ste ljuti i frustrirani, samo nemojte da to postane trajno stanje iz kojeg se ne znate izvući.