Nakon vrtića vrijeme je za sat sporta, a onda možda još malo parkić ako baš taj dan nije sat engleskog jezika. Zahtjevi koje stavljamo pred djecu veći su nego ikada. Bebe uče engleski već od trećeg mjeseca, bake i djedovi hvale se kako već s dvije i pol imaju tičerice. Malo stariji klinci pak, osim jezika i glazbenoga, imaju možda i dvije različite sportske aktivnosti kako bi treneri i roditelji mogli odlučiti što im bolje ide.

Znamo li kada je dosta i što djeca stvarno trebaju?

Djeca trebaju više vremena sa svojim obiteljima, upozoravaju stručnjaci, a i sami roditelji primjećuju koliko im malo vremena ostane na kraju dana, kada umorni od posla i vozanja po aktivnostima svi klonu od umora.

“U posljednje vrijeme sve nam se više u proces savjetovanja uključuju djeca za koju bi se moglo reći da su u svojevrsnom burnoutu. Mališani opterećeni brojnim aktivnostima navečer padaju s nogu, a novi dan za njih je samo još jedan u nizu prepun aktivnosti koje im ne donose nikakvo zadovoljstvo. To je samo jedan od zadataka koji moraju ispuniti”, ističe Kristina Bačkonja, psihologinja i NLP trenerica s www.budisvoj.eu.

Moderno društvo opteretilo nas je velikim očekivanjima. Jesu li prepun raspored i dani ispunjeni aktivnostima znak da smo uspjeli kao roditelji? Trebamo li biti ponosni ili se zapitati kamo to vodi?

“Izgubili smo vjeru u obitelj, u smislu da znamo dati djetetu ono što mu treba. Organiziramo razne aktivnosti u tako zgusnutom rasporedu da više ne ostaje mjesta za igru s roditeljima, braćom, sestrama i prijateljima”, upozorio je svojedobno Stanley Greenspan, autor knjige Building Healthy Minds. A djeca će vam uglavnom reći da su više uživala igrajući se sa svojim ocem ili prijateljima nego na organiziranom sportskom druženju. “Današnje društvo zapravo diktira određen trend u kojem je važno da se u dijete ulaže, odnosno da ono ima mogućnost razviti razne sposobnosti i izabrati iz cijele palete aktivnosti za popunjavanje slobodnog vremena. Kako su roditelji najosjetljiviji na djecu, nije čudo što se cilja upravo na njihovu osjetljivost. Propagira se kako je jedino kvalitetno ispunjeno vrijeme ono u kojemu dijete ima obaveze i aktivnosti, a dobri roditelji oni koji ulažu u te aktivnosti”, kaže psihologinja Bačkonja.

No kada aktivnosti zauzimaju mjesto obiteljskih druženja i neobaveznog druženja s prijateljima – vrijeme je za uzbunu. Greenspan upozorava kako je na prvom mjestu obitelj, ona dolazi prije svega ostalog. Nakon toga slijede prijatelji, pa bi se svaki roditelj trebao potruditi da dijete ima što više interakcije s prijateljima. Tek nakon toga, u vremenu koje je preostalo, treba organizirati aktivnosti, i to one koje dijete želi trenirati i učiti.

usporite-djeca-dozivljavaju-burnout-sindrom
Little boy and a girl are playing outside. They enjoy a beautiful sunny autumn day in nature. The little brother and sister love to spend time together. A little boy rides his small tractor, and girl collects fallen leaves, Image: 353343689, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Alamy

Više različitih aktivnosti umjesto jedne određene

I psihologinja Bačkonja slaže se kako zbog silnih obveza roditelji nikako ne bi trebali druženje s djetetom svesti na minimum.

“Kada se naše vrijeme s djetetom svede na minimum, u konačnici ne možemo razviti dobar odnos s njim, a trpe i njegove socijalne vještine. U ranijoj dobi važno je da djeca imaju dodira s raznim aktivnostima u skladu sa svojim željama – jer tako imaju mogućnost upoznati i iskusiti različite aktivnosti, što je jako korisno za njihov razvoj. Brojni kineziolozi roditeljima preporučuju da uključe djecu na različite sportske aktivnosti (umjesto inzistiranja na jednoj) upravo radi boljeg razvoja motorike. Drugim riječima, to znači da je promjena aktivnosti itekako dobrodošla ako se djetetu određena aktivnost ne sviđa”, kaže psihologinja.

No dijete nikako ne bi trebalo gurati na aktivnosti koje roditelji smatraju dobrim za dijete, ali se njemu ne sviđaju.

Pri odabiru aktivnosti svakako je bitno paziti da raspored nije prenatrpan.

“Prenatrpan raspored, kao i kod odraslih, kod djece može dovesti do stresa i preopterećenosti. Djeca bez dovoljno slobodnog vremena često se osjećaju iscrpljeno i rastreseno, što može utjecati na njihovo cjelokupno svakodnevno funkcioniranje, pa tako i na socijalne interakcije. Stoga je važna ravnomjernost i balans između organiziranih i neorganiziranih aktivnosti, između života u obitelji i izvan nje. Dijete treba osluškivati i voditi računa o njegovim mogućnostima, potrebama i interesima”, dodaje profesorica i socijalna pedagoginja Dora Kralj iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba.

usporite-djeca-dozivljavaju-burnout-sindrom
, Image: 339933819, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Alamy

Negdje usput, između engleskog i sporta, vrtića i škole, mogli biste propustiti učiniti nešto mnogo važnije od razvoja motorike i ispunjavanja zahtjeva društva. Mogli biste zbog nedovoljnog bavljenja djecom zanemariti njihove socijalne i emocionalne vještine. Iako slobodne aktivnosti i druženje s vršnjacima potiču socijalne vještine, potrebno je na njihovu razvoju raditi i odgojem u obitelji.

“Pokazalo se da se socijalna kompetencija potiče odgojem koji sadrži kombinaciju topline i nadzora, hrabrenja i komunikacije, maksimalnu potporu i poštovanje uz postavljanje jasnih granica. Sve to vodi visokoj razini samopouzdanja i socijalne kompetencije kod djeteta. Ako izborom aktivnosti pokažemo djetetu kako ga podržavamo, ako hrabrimo njegove pokušaje i potičemo ga u novima, ako poštujemo njegove sklonosti i izbore – tada smo na dobrom putu da naše dijete jednog dana postane osoba koja će se s jednakim poštovanjem i uvažavanjem odnositi prema drugima. Uvažavajući djetetove potrebe i želje, postajemo model djetetu, koje će na taj način vrlo brzo i samo razviti empatiju. Osjetljivost na druge potiče i uspostavljanje kontrole nad vlastitim ponašanjem, primjerice agresivnim ili impulzivnim, što je itekako važno u dječjem razvoju”, pojašnjava psihologinja Bačkonja.

Uostalom, svrha aktivnosti i nije građenje profesionalne karijere i izvrsnosti u nekom sportu. Pravilno doziranje kvalitetnog druženja s obitelji i prijateljima te izvanvrtićkih i izvanškolskih aktivnosti pokazat će u konačnici da je svrha puno veća: odgoj socijalno kompetentnog djeteta koje se zna nositi s izazovima i uzelo je najbolje iz svega što ste mu odgojem ponudili.

https://www.roditelji.hr/obitelj/roditelji-pomozite-djetetu-da-razvije-zdrave-socijalne-kompetencije/

Tekst: Antonija Biloglav

Foto: Profimedia