Ima više razloga zbog kojih dijete pruža otpor, od prirodnog pokušaja da pomiče roditeljske granice, do toga da nam ponašanjem govori ono što ne zna riječima. Kada se dijete opire u nekoj svakodnevnoj situaciji, roditelji često misle da je moraju riješiti istog trenutka. Međutim, ti načini su za dijete previše kruti, striktni, strogi, pa suradnja s njim izostaje, što može dovesti do podizanja tenzije i još većeg otpora. I tada se ulazi u začarani krug...

Ako je roditelju cilj suradnja i građenje dugoročno dobrog odnosa s djetetom, onda apsolutna poslušnost nije najbolje rješenje. Suradnja kroz igru i izazov daju mnogo bolje rezultate. Djeci je igra najprirodniji kanal za učenje, pa je treba maksimalno iskoristiti!

Zašto igra daje dobre rezultate? Jednostavno zato što je u pozadini igre zabava. Kada se zabavljamo, nismo pod tenzijom. Kada nema tenzije, lakše je surađivati.

Igra u svakodnevnim situacijama djetetu daje novo iskustvo u rješavanju trenutnih problema, teškoća, kao i ideju da se neke stvari mogu raditi na više različitih načina. Tako se ono zapravo motivira da traži kreativna rješenja, “misli svojom glavom”, umjesto da bude apsolutno poslušno. Ljudski mozak nije stvoren za učenje napamet, već za rješavanje izazova i problema, što djeca često instinktivno i pokušavaju. Igra je za njih sve.

Kada roditelji podržavaju i potiču ovaj proces, oni zaista pomažu da se u djetetovu mozgu stvaraju nizovi novih neuronskih veza koje s vremenom jačaju i povećavaju njegove mentalne i kreativne kapacitete. A djeca ovaj pristup prihvaćaju s lakoćom jer im je prirodan.

Kako napetu situaciju pretvoriti u igru i potaknuti dijete na suradnju?

Za ovaj pristup potrebne su vam samo ideje. Na primjer, kada ste u trgovini i vidite da je gužva, žurite i želite što prije izaći. Ali, dijete odbija sjesti u kolica za kupovinu i vama se polako počinje dizati kosa na glavi. Umjesto da ga moljakate, nagovarate, potkupljujete čokoladicama, prijetite, vičete, recite na primjer ovo (čučnite u visinu djeteta, pogledajte ga u oči, koristite zagonetan i veseo glas): „Znaš li da je danas poseban dan? Danas je dan kada sam ja tvoj vozač, a ti moj specijalni pomoćnik. Naš zadatak je da što brže obavimo kupovinu, pa ćeš mi ti pokazivati kada ugledaš kruh i mlijeko.“ Zadajte jednu po jednu namirnicu što je dijete mlađe, i to one koje može lako vidjeti i prepoznati. Dok je ono okupirano traženjem, vi ga vozite i ubacujte druge namirnice.

Za ovaj „dogovor“ vam treba samo ideja i manje od jedne minute da otpor pretvorite u suradnju. Djeca ne traže da igra bude nešto veliko, spektakularno, više da je zabavno i da su aktivno uključena. Najveći problem s trgovinama je upravo to što se očekuje da je dijete pasivno, mirno, strpljivo, što je nerealno. Kada ga uključite u proces, ma koliko to malo i kratko bilo, dijete ima osjećaj da radi nešto važno, a pritom i zabavno.

Nekada su za ove situacije potrebne samo ideje. Na internet predavanju „Ti hoćeš, dijete neće – što sad?“ dobit ćete preko 50 ideja za deset najčešćih svakodnevnih situacija. Predavanje se održava u četvrtak 26. 10. 2017. u 21 h, na internetu. Na ovom linku su upute kako se prijaviti i pridružiti http://sanjaristapopic.rs/ti-hoces-dete-nece-sta-sad/

Ako ne budete u mogućnosti pratiti predavanje tada, automatski dobivate link na mejl sa snimkom koji vam ostaje da ga gledate kada želite.

Predavanje vode: Dragana Aleksić, family coach i Sanja Rista Popić, pedagoginja

Tekst:Dragana Aleksić, family coach

Foto: Profimedia