Odgajanje djece zahtjevno je i složeno. No, svaki spol ima svoje specifičnosti iz kojih proizlaze i određeni izazovi za roditelje. Djevojčice roditelji najčešće doživljavaju osjetljivijima, senzibilnijima i ovisnijima u odnosu na dječake. Stoga ne čudi da je roditeljima teško razgovarati kada su u pitanju teme odrastanja poput zaljubljivanja, spolnog razvoja, izgleda, ljepote. Upravo ove teme predstavljaju veliki izazov za roditelje jer je važno na koji način će usmjeriti svoju djevojčicu i koje će joj odgovore dati na pitanja koja im postavlja. S obzirom na to da danas obilježavamo Međunarodni dan djevojčica pozabavit ću se temom izazova u odrastanju djevojčica, osobito temom jačanja njihova samopouzdanja što je ključni aspekt u nošenju s izazovima odrastanja.
Majka kao glavni uzor
Sva istraživanja pokazuju da su djevojčicama majke najvažniji modeli po kojima uče kako se ponašati te stoga predstavljaju njihov najveći uzor. Majke ponekad nisu svjesne te činjenice, ali one svojim djevojčicama predstavljaju sigurno utočište bez obzira na druženje s vršnjacima koje je osobito izraženo u vrijeme adolescencije. S obzirom na to, važno je da majke i općenito roditelji, budu svjesni svog ponašanja, kako postupaju s drugim ljudima i kako razgovaraju s njima. Pritom nije važno samo što kažu već i na koji način nešto kažu. To može biti dobar pokazatelj obrasca ponašanja i komunikacije njihove djevojčice koja će vrlo često „kopirati“ ponašanje svojih roditelja.
Kako nam pokazuje iskustvo rada s djecom i mladima na Hrabrom telefonu, tijekom odrastanja, djevojčice i njihovi roditelji češće se suočavaju se s problemima poput anksioznosti, manjka samopouzdanja, sramežljivosti, poremećaja u prehrani ili pak s nasiljem među vršnjacima ili u partnerskom odnosu. Zbog čega se baš ova problematika javlja kod djevojčica? Vrlo često zbog toga što se pred djevojčice stavljaju velika očekivanja uz poruke osnaživanja da se ona moraju ostvariti jer tako društvo nalaže, ali bez prethodne procjene mogu li i žele li djevojčice ta očekivanja ispuniti. Osobito u periodu osnovne škole, djevojčice osjećaju brojne društvene pritiske, velika očekivanja u školi i u obitelji, razne utjecaje i poruke društva, odnosno vršnjaka što može biti okidač u pojavi depresije, anksioznosti, lošijeg uspjeha u školi ili možda gubitka interesa za dosadašnje aktivnosti, ako su ti zahtjevi određenoj djevojčici nedohvatljivi. Ono što je ključno u prevenciji navedenih teškoća je samopouzdanje. Stoga je važno da roditelji pomognu svojim djevojčicama da ga ojačaju. Treba napomenuti da roditelji jačaju samopouzdanje od rođenja, a ne samo onda kada se problemi pojave.
Samopouzdanje ne znači samo da se djevojčica fizički sviđa sama sebi onakva kakva je, već da se odvaži i iskuša nove stvari te uhvati u koštac s izazovima odrastanja i drugim problemima unatoč strahu ili nekom drugom neugodnom osjećaju koji je istovremeno prisutan. Stoga je važno da roditelji svoje kćeri potiču i podržavaju kada pokušavaju riješiti određene zadatke i izazove odrastanja, da ju hvale, budu podrška i sigurno utočište kada njihova kćer to treba.
Oprezno s pohvalama
Poticanje samostalnosti
Također, važno je razvijati samostalnost kod djevojčica na način da roditelji ne pomažu „odmah i sad“ riješiti joj domaću zadaću ili neke druge poslove. Bolji izbor bio bi da roditelji pokažu vjeru u svoju kćer i njezine sposobnosti da će riješiti neki problem ili zadatak. Ako već unaprijed znaju da ga sama neće moći riješiti, važno ju je potaknuti i zamoliti da pokuša raditi sama na tome još nekoliko minuta, a onda da zajedno pokušaju riješiti određenu poteškoću.
Razvoj asertivnosti
U našoj kulturi za djevojčice se vežu uglavnom stereotipi da se upisuju na ples, ritmiku, tenis ili neki drugi „ženski“ sport. No, važno je da se roditelji ne uhvate u zamku stereotipa, već da svojoj kćeri daju priliku da sama odluči koji sport želi trenirati, pa makar njezin odabir bio i nogomet. Isti princip treba vrijediti i za školu. Djevojčicama se vrlo često pripisuje imperativ da budu uspješne u školi, da dobivaju petice, da su pametnije od dječaka i da s lakoćom rješavaju sve predmete u školi. No, važno je da roditelji prepoznaju njezine snage i interese te da njeguju njih, a da rade na poboljšanju njezinih slabosti. Ponekad se svrstavanje djevojčica u određenu kategoriju može smatrati seksizmom što znači da djevojčice ne mogu učiniti neke stvari koje mogu dječaci. Ako roditelji primijete da njihova kćer ima takve izjave ili prenosi što drugi govore o njoj ili drugim djevojčicama, važno je da razgovaraju s njom o tome da u stvarnom svijetu postoje djevojčice koje se bave istim stvarima kao dječaci i obrnuto te da je to u redu, iako su možda u manjini.
Prevelik naglasak na fizičkoj ljepoti
Još jedna potreba djevojčica je vrlo izražena, a to je da „budu lijepe“. Tu potrebu grade ponekad na tome što se roditelji usmjeravaju na fizičku ljepotu, komentiraju svoju kćer ili druge djevojčice i odrasle djevojke što im je lijepo na njima što se tiče fizičkog izgleda. Kako to ne bi utjecalo na samopouzdanje djevojčica, važno je da roditelji razvijaju zdravu sliku tijela i fizičkog izgleda. Kada komentiraju fizički izgled, bolje je da se usmjere na određene segmente fizičkog izgleda. Primjerice, „Jako mi se sviđaš kad nosiš tu zelenu majicu, oči ti dođu do izražaja.“ S obzirom da današnji svijet medija, pun modela i „savršenih“ djevojaka, ima snažan utjecaj na samopouzdanje djevojčica, događa se da se djevojčice osjećaju manje lijepo, neprivlačno i da su nezadovoljne same sa sobom. Za djevojčice/djevojke može biti korisno čuti da modeli u časopisima ne izgledaju kao prave djevojke ili žene i da su njihove fotografije izmijenjene kako bi izgledale mršavije i "besprijekorno", kako bi se određeni proizvod lakše prodao. Također, korisno je isticati njihove sposobnosti, osobine, vještine, kako bi osvijestile da nije samo fizički izgled taj koji određuje samopouzdanje.
Na kraju, važno je da roditelji ističu svojim djevojčicama pozitivne modele ženskih uloga i da u svakoj prilici, kada gledaju vijesti ili čitaju novine ili neki tekst na internetu, pokažu svojoj kćeri da žene, bilo one liječnice, sportašice, političarke…, mogu učiniti sve. Također, čitanjem knjiga ili gledanjem filmova s jakim ženskim likovima jedan je od dobrih načina da se „priča“ o ovoj tematici, ali bez posebnog „predavanja“ od strane roditelja.
Za kraj bih voljela napomenuti da ako roditelji primijete promjene u raspoloženju svoje djevojčice te u njezinom odnosu s vršnjacima ili pak školskom uspjehu da pokušaju u razgovoru s njom pronaći uzrok tome. Često se dogodi da se roditelji usmjere samo na ovaj vanjski dio ponašanja kod svojeg djeteta koji je uočljiv. Međutim, treba se usmjeriti na uzrok ponašanja koje takvo ponašanje skriva. Savjetovalište Hrabrog telefona Snaga obitelji, kao i savjetodavne linije 0800 0800 (za roditelje) i 116 111 (za djecu), predstavljaju mjesto na kojem roditelji i njihove djevojčice mogu dobiti pomoć i podršku u nošenju s navedenim poteškoćama.
Tekst: Ivana Dolovčak, mag. soc. rada, Savjetovalište Snaga obitelji
Hrabri telefon, savjetovaliste@hrabritelefon.hr
01 6117 190, www.hrabritelefon.hr
Foto: Profimedia
Chrissy Teigen kritiziraju jer joj kći drži noge na kuhinjskom pultu dok kuhaju
Kako darovita djeca zamišljaju bolji svijet? Birali bi učitelje, predmete, a tehnologija im je pomagač, ne gospodar
Maja Šuput pokazala novu Bloomovu frizuru: 'Baš si ga skratila, sad je pravi dečkić'
Dragi odrasli...: Pisma djece iz Hrvatske za bolji svijet, ovo su njihove poruke
Uranjeno božićno ukrašavanje usrećuje, znanstveno je dokazano