Ako želite da vaše dijete razvije zdravo povjerenje prema svom tijelu i sposobnosti njegovog prirodnog imuniteta, tada na mnogim primjerima trebate razmisliti kako ćete reagirati. Padne li komadić kruha ili hrane na pod, a dijete ga ponovo želi staviti u usta, hoćete li ga naglo i panično spriječiti u tome ili mu samo namignuti, hoćete li mu zabraniti da bilo kojim dijelom tijela dodiruje išta na javnom zahodu, bolnici, trgovinama... Mnogi od nas podučavani su da u slučaju zahoda koji nisu u našoj kući ne smiju sjesti na školjke, dodirivati išta suvišno rukama, kao da ćemo praktički umrijeti čim to napravimo. To je jednostavno pretjerano i znanost je to višekratno dokazala. Takav pretjerani oprez dapače ima puno ozbiljnije posljedice za djetetovu psihu, nego što bi imale bakterije. Naravno, ne preporučujemo da dopustite da dijete umače ruče u wc školjku ili liže površine u javnom zahodu, već da zadržite prirodan stav bez zastrašivanja. U suprotnom se nemoj jednog dana iznenaditi ako će dijete možda imati probleme s debelim crijevom, pretjeranim strahom od nečistoće i javnim prostorima.

Nametanje straha od klica i bolesti tijekom odlaska na nuždu u javnom zahodu može dovesti i do neželjenog programiranja funkcije sfinktera. Bilo kakvo pretjerivanje (dezinficiranje svega i svačega) nije ni od kakve pomoći djetetovom stvaranju povjerenja u život i ljude. Nije li bolje učiti dijete da je njegov organizam spreman obraniti ga od klica izvanjskog svijeta na najbolji mogući način. Napor da dijete ne dodiruje površine u javnom zahodu neće nikoga zaraziti niti od seksualno prenosivih bolesti. Učinit će to kasnije seksualni partneri koji nose zarazu... Podučite svoju djecu sljedećem:

  1. Ako je zahodska školjka mokra, neka je pobrišu papirom. Ne petminutnim čišćenjem, već koliko je potrebno da bude suha.
  2. Puno je lakše vršiti nuždu sjedeći na školjci nego stajanjem iznad nje. Mogu se staviti papiri na školjku ako je baš vidljivo prljava. Sjedeći će lakše opustiti potrebne mišiće.
  3. Neka ne prekida vršenje nužde dok nije sigurna da je gotova, neka na to obrati pozornost.
  4. Kćeri naučite da se brišu od sprijeda prema nazad kako fekalije ne bi ušle do rodnice ili do mokraćovoda. Kad vidite da to mogu usvojiti, naučite ih da postoje tri otvora od kojih svaki služi za nešto drugo - jedan za mokraću, drugi za stolicu i treći za pravljenje beba i rađanje. Ta će im spoznaja dobro doći bilo kad kasnije u životu, i prije nego će to učiti u školi.
  5. Nemojte ih učiti da koriste previše papira jer time opet insinuirate da su "prljave" i da treba puno papira da ih se očisti. Neće biti nikakav smak svijeta ako se i ne stigne svaki put obrisati nakon mokrenja, ako papira nema. Da ne bi slučajno zbog toga odgađala nuždu ili se osjećala nečisto.
  6. Neka nauče nakon nužde oprati ruke, kratko bez pretjerivanja, najviše zbog toga da steknu to kao naviku. Ako nema vode (u prirodi ste), ta radnja može izostati, ionako će dijete oprati ruke po povratku kući.
  7. Neka vam bude prirodno da djetetu pokažete da vršiti nuždu može i u prirodi (u nedostatku zahoda u blizini), što je puno bolje nego trpjeti u sebi. Nakon velike nužde izmet pokupite vrećicom ili papirom, baš kao što biste to napravili i nakon nužde kućnog ljubimca.

Tekst: I. T.

Izvor: Mudrost majčinstva, dr. Christiane Northrup

Foto: Profimedia