Trend brzoga gubitka mase neposredno nakon porođaja zapravo ne iznenađuje s obzirom na duh našega vremena, koji se može opisati u nekoliko sljedećih imperativa: budi uspješan, asertivan, lijep i vječno mlad, po mogućnosti – savršen. Ono što nam se selektivno servira kreira dojam učestalosti. Međutim, riječ je, naravno, samo o dojmu jer se u cijeloj priči uporno ignorira ono od čega većina nas na ovaj ili onaj način ipak ne može pobjeći, a to je prosjek. Tipična mama nije glumica ili javna osoba kojoj poslovni angažmani nerijetko ovise o tjelesnoj formi. Tipična mama također nije u mogućnosti angažirati gardu nutricionista koji će se pobrinuti da u trudnoći dobije baš onoliko koliko si je zacrtala ili privatnog trenera koji će se pobrinuti da količina dobivenoga poprilično brzo ispari. Stoga ne postoji potreba da se ta mama opterećuje brzim i za sebe i dijete nezdravim stilom brige o tjelesnom izgledu. U psihološkom kontekstu često se ponavlja izraz “ako majka nije dobro, ni dijete nije dobro”. Dakle, ako isključivo i s divljenjem komentiramo uspješan i brz povratak starog izgleda, novopečena majka steći će dojam da je u manjini ako joj to ne ide od ruke. To će zasigurno pridonijeti otežanom prihvaćanju promijenjenoga tijela te stvaranju osjećaja neuspjeha u održavanju “poželjnoga” tjelesnog izgleda. S psihološkog stajališta možda se potrebno upitati sljedeće: koje to značenje za nas ima i čemu naposljetku pridonosi? Bilo kome u našoj okolini spremno ćemo odgovoriti kako tjelesni izgled i brzina kojom gubimo kilograme ne govori mnogo o kvaliteti osobe, njezinoj inteligenciji i uspjehu ili vrijednosti kao ljudskoga bića. Stoga bi zauzimanje takva stava moglo pomoći novopečenim majkama dovoljno izmučenim hormonskim promjenama i novim napornim, ali i oplemenjujućim životnim iskustvom. Naime, novi život pred nama jednim će dijelom stvarati stav o svojemu tijelu na temelju opažanja kako se prema njemu odnose i razmišljaju najvažnije osobe u njegovu životu. Kilogrami zasigurno neće, no iskren rad na sebi uvijek će pridonijeti osobnoj kvaliteti pojedinca. Možda u nekom drugome, naprednijem vremenu upravo to postane smjer razmišljanja koji će prihvatiti i javnost. Jer, kako nas uče primjeri prekrasnih osoba niskoga samopouzdanja iz terapijske prakse: ljubav prema sebi dolazi iz glave, a ne količine kilograma, proporcija ili odraza u ogledalu.

Tekst: Doris Čuržik, dipl. psih.

Foto: Profimedia