Mnoga djeca danas provode premalo vremena u prirodi, pogotovo ona koja žive u gradovima, gdje ima premalo zelenih površina. Osim što priroda blagotvorno utječe na djetetovo zdravlje, izravan kontakt s prirodom može utjecati i na djetetovu brigu za očuvanje okoliša. Istraživači s američkog sveučilišta Cornell zaključili su da djeca koja prije 11. godine borave u prirodi – planinareći, kampirajući, loveći ribu i sl. – izrastu u ljude koji se brinu o prirodi, za razliku od djece koja u ranoj dobi nisu provodila vrijeme u prirodi.

Satovi ekologije mogu pomoći u podizanju njihove svijesti o važnosti prirode, međutim istraživanje (objavljeno u European Journal of Psychology of Education) provedeno među djecom od 14 do 19 godina pokazalo je da je sudjelovanje u jednodnevnom edukativnom programu o ekologiji koje nije uključilo iskustvo u prirodi vrlo malo utjecalo na njih.

Iako istraživači i dalje ne znaju kako priroda utječe na djecu i ljude da postanu ekološki obzirni i aktivniji, mnogi se slažu da je krucijalna emocionalna angažiranost (veza). Kako, dakle, možemo povećati ekološku osjetljivost u djece? Podizanje svijesti o „zelenom“ ponašanju prilikom boravka u prirodi jedan je od načina kako se brinuti i poštovati okoliš.

Druga dobra strategija je razvijanje djetetove empatije prema životinjama. Na sreću, čini se da se djeca prirodno lako povezuju sa životinjama i prirodom od malih nogu. Kao roditelji ili djedovi i bake tu sposobnost možete u djeci dodatno njegovati upoznajući ih s divljim životinjskim i biljnim svijetom, udomljujući pse ili mačke ili čitajući im priče u kojima životinje ili druga bića iz prirode imaju glavne uloge.

Tekst: Magda Dežđek

Izvor:sensaklub.hr

Foto: Profimedia