Kako pronaći pravi roditeljski model?

U odgoju se roditelji često susreću s krajnostima, kao da postoje samo dvije mogućnosti, a ne čitav spektar opcija.

Pa, kako onda biti uspješan u ovoj ulozi?

Ako roditeljstvo (ali i odrastanje) promatramo kao proces, onda treba prihvatiti ideju da se ono zapravo stalno mijenja, unapređuje, da svakim danom nešto novo učimo i da ovisno o rezultatu to nastavimo primijenjivati ili od toga odustati i tražiti nešto novo. Ipak, da ne bi ovaj proces postao kaotičan i zbunjujuć i za dijete i za nas, trebaju postojati okviri u kojima ćemo se kretati.

PRVI OKVIR JE DA SAMI ZNATE KAKAV RODITELJ ŽELITE BITI.

Oslanjate li se na sebe i svoj unutarnji osjećaj ili vam je važno što drugi misle? Želite li graditi odnos povjerenja ili želite da vas dijete bez pogovora sluša? Unutarnje odobravanje, vam daje zeleno svjetlo da se krećete u željenom pravcu.

Što to zapravo znači?

Ako ste roditelj koji prati svoje dijete i poznajete njegov senzibilitet, ako znate kako ono reagira u nekim situacijama i ako ga tada znate podržati i pomoći mu, vi ste tada u skladu sa svojim uvjerenjima, ali i s djetetom. Ako biste u toj istoj situaciji postupili drugačije zbog pritisaka izvana – točnije zbog mišljenja i komentara drugih ljudi, vi biste se na kraju osjećali loše jer ste djelovali suprotno od onog što iznutra osjećate da je ispravno.

Nažalost, ovo se često događa, bilo da je roditelj blag, bilo da je strog – uvijek će se naći netko tko će dati suprotno mišljenje i poljuljati roditeljsko. Razlozi za to su brojni i odolijevanje vanjskom pritisku može biti toliko teško da je roditeljima potrebna podrška u obliku konzultacije, coachinga, ili čak i dubljeg rada – psihoterapije. Ako roditelji prepoznaju da im treba pomoć, to je odličan znak da se zaista žele osloniti na svoj roditeljski instinkt i da rade u najboljem interesu djeteta.

DRUGI OKVIR JE DA ZAISTA VIDITE KAKVO JE VAŠE DIJETE I PODRŽITE GA.

Ako je sramežljivo, nemojte ga „gurati“ u prve redove na priredbama ili nekim drugim aktivnostima s idejom da se istakne i „pobijedi“ ovu osobinu.

Ako voli crtati i provoditi vrijeme u tišini, nemojte ga upisivati na timske sportove s idejom da se socijalizira.

Ako je pak glasno, voli pažnju, ima jak natjecateljski duh, nemojte ga stišavati i umirivati. Ne „lomite“ mu taj duh samo zato što vama smeta buka i „napadno“ ponašanje.

Ako mu je važan red i voli unaprijed znati gdje i što ćete raditi, nemojte mu ubacivati elemente „iznenađenja“ i promjene plana.

Zašto je sve ovo važno?

Djetetu je važno da ga prihvatite baš takvo kakvo jest i da ga u tome podržite bez obzira na to kakvu vi ideju imate o tom kakvo bi trebalo biti. To mu daje osjećaj sigurnosti. Vi ga možete i trebate usmjeravati, a ne da ga mijenjate. Jer ako ga mijenjate, to za njega može da znači da nije dovoljno dobro takvo kakvo je. A to nije uvjerenje s kojim želimo da dijete ide kroz život.

TREĆI OKVIR SU PRAVILA.

Trebaju biti jasna, a roditelji dosljedni u njihovom provođenju. Da bi to bilo uspješno, nemojte uvoditi 68 različitih pravila, već 5-6. Postoji više razloga za to – ako ih je previše, i sami ćete zaboraviti što ste sve uveli kao pravilo,a samim tim nećete uspjeti biti dosljedni i upast ćete u zamku „danas može, sutra ne…“

Pravila trebaju biti u skladu s djetetovim uzrastom, a poštivanje istih ćete osigurati tako da ih se i sami pridržavati. Zapamtite – djeca uče promatranjem i oponašanjem, tako da nije dovoljno da nešto samo kažete, već da to i radite.

Tekst:Dragana Aleksić, family coach