Jeste li u ambicijama za svoje dijete izgubili kompas?

Često možemo čuti komentare kako se današnja djeca sve manje igraju i kako ih sve rjeđe možemo sresti ispred zgrade, u parku ili na igralištu kako se druže s loptom, voze bicikl, rolaju se… Gdje su ustvari ‘nestala’ djeca? Istina, svake godine rađa se sve manji broj djece i demografska slika je sve lošija, no to nije pravi razlog što ih ne možemo vidjeti kako se igraju vani. Igru su im ukrale nove tehnologije – društvene mreže, računala na kojima igraju razne igrice kao i stotine tv programa. No, postoji još jedan razlog, a to su njihove brojne obaveze koje imaju uz školu. Danas je rijetka pojava dijete koje ne pohađa nijednu organiziranu aktivnost. A i ako postoji tek jedna – smatra se nedovoljnom. Uz jednu obaveznu sportsku aktivnost (koja više nema intenzitet dva puta, nego četiri do pet puta tjedno) djeca danas obavezno pohađaju i tečajeve jezika, glazbenu školu što čini da se satnica slobodnih aktivnosti izjednačava s onom školskom. A kada tome pridodamo i pisanje zadaće i učenje, teško je naći mjesta za odlazak na školsko igralište.

Iza svakog takvog djeteta stoje prije svega – njegovi roditelji. Već u vrtiću ga uključuju u brojne aktivnosti, uskraćujući mu često vrijeme za igru, savladavanje vještina poput vožnje biciklom, improvizaciju, ispitivanje svijeta oko sebe… Informiraniji nego prijašnje generacije, svjesni koje benefite donosi obrazovanje i aktivno bavljenje sportom te poučeni na svome iskustvu koliko je bitno imati ispunjen dan, današnji tate i mame angažiraju svoje mališane u što veći broj aktivnosti. Baviti se sportom je apsolutno poželjno, no ako takvu aktivnost, koja se odvija nekoliko puta tjedno kombiniramo s, primjerice, glazbenom školom, koja ima isti takav tempo održavanja, onda se s pravom nameće pitanje – nije li to malo previše?!

Roditelji često na ovakvo pitanje odgovaraju kako smatraju da nisu pretjerali, jer njihova djeca sve to stignu obaviti. I usto još imaju slobodnog vremena. No, to je često gledanje situacije iz jednog isključivog, osobno kuta. Djeca uglavnom misle drugačije i htjela bi ipak imati više vremena za sebe. Roditelji se često boje kako djeca ne iskorištavaju dobro to slobodno vrijeme, kada nemaju obaveza pa im zato nastoje ispuniti dan smislenije, obavezama i aktivnostima. I pritom zaboravljaju da je svakodnevno dobro za njegovo dijete da ima dio dana koji će sam isplanirati i provesti sa svojim prijateljima onako kako on želi. Pa bilo to i ispred tv-a ili pak u sobi, za računalom. Jednostavno, morate mu dati dio vremena koje će ono isplanirati po svojoj volji, jer ako neprestano kontrolirate i organizirate svaki njegov sat osjećat će se pod pritiskom i sputano. Trebate uvijek voditi računa i o željama svoga djeteta te mu dati prostora u tom smislu.

Usto, dobro je razmisliti i o tome jesu li mu doista sve te aktivnosti potrebne i treba li ga neke od njih osloboditi? I nisu li neke od aktivnosti koje on pohađa dio neke vaše nerealizirane priče iz djetinjstva koju želite da onda vaše dijete ostvari?

Tekst: I. Ć.

Foto: Profimedia

Izvor:sretna.story.hr