Kako odgovarati na dječja pitanja o smrti, razvodu, invaliditetu

Uz ona o seksu, pitanja o nečijoj smrti roditeljima su najteža i u njima se najviše koriste izgovorima, lažima i okolišanjem. Kada se susretnu s temom smrti, djeca postavljaju mnoga pitanja jer im je teško pojmiti da je netko prestao živjeti te mogu postati zabrinuta zbog vlastite smrti ili gubitka člana obitelji, što može uroditi ozbiljnom traumom. Nemojte izbjegavati odgovor misleći da time štitite dijete. “Budite jasni i pokušajte biti što mirniji, no naravno da smijete pokazati tugu kada govorite o smrti bliske osobe. Objasnite djetetu da ste tužni, da plačete, no da će to proći i da ćete biti dobro. Ne koristite rečenice poput ‘Zaspala je’ ili ‘Otišla je na put’ jer mogu kod djece izazvati emocionalne poteškoće vezane uz te pojmove”, naglašava Sanja Ivanušević Grgas, psihologinja i praktičarka terapije igrom. Kako ćete odgovoriti, ovisi i o dobi djeteta.

Zašto pokrivamo neke dijelove tijela?

Vrlo mala djeca nesvjesna su svoje ili tuđe golotinje, u smislu da uz nju ne vežu osjećaje srama i potrebu za privatnošću, već će pokazati znatiželju na temelju onoga što vide.

Primjer: Meni ne smeta kada se skineš ako nije hladno, ali neki se ljudi mogu uvrijediti ili su sramežljivi kada vide nekog golog, pa se ne skidamo u vrtiću ili pred drugim ljudima koji nisu mama i tata.

Zašto tata više ne živi s nama?

Važno je djeci reći što se događa, jer djeca imaju tendenciju okriviti sebe za probleme u obitelji.

Primjer:

Razvod braka je kada dvoje ljudi više nisu u braku jer se više ne vole i ne slažu. Ali i dalje vole svoju djecu i brinu se o njoj. Roditelji se ne mogu nikada rastati od svoje djece. Djeca nisu napravila ništa što je uzrokovalo da se roditelji rastanu.

Zašto ona ne može hodati?

Djeca uočavaju razlike među ljudima i to uvijek jasno daju do znanja. No djeca nemaju predrasude, odnosno osjećaj manje ili veće vrijednost na temelju tih razlika, već o tome uče iz svoje okoline. Objasnite, kaže psihologinja, da je većina hendikepa posljedica neke nezgode koja se dogodila još nerođenoj bebi ili za vrijeme porođaja, da je većina trajna, no uz odgovarajuću pomoć i razumijevanje sve osobe mogu živjeti normalno. Također potaknite djecu da ponude pomoć ako je potrebno.

Primjer:

Ljudi koji imaju neku poteškoću ne mogu sve raditi kao i ostali i u nekim stvarima potrebna im je pomoć. Oni za to nisu krivi i iznutra se ne razlikuju od nas.

Kako objasniti djetetu da je neko drugo dijete teško bolesno ili ima neki mentalni poremećaj, mentalnu retardaciju? Primjerice, kada je jedan 10-godišnjak upoznao slijepog dječaka, rekao je: “Ajme, ja nikada ne bih bio takav, baš je to bezveze”, što je majku dovelo u neugodnost. Često su dječja pitanja ili komentari vrlo direktni i mnogi od nas ne snađu se od prve. No svakako je dobro vidjeti što je iza komentara ili pitanja. Primjerice, u ovom je primjeru u pozadini dječjeg komentara vjerojatno uvid koliko je to teško, pa bi spretan odgovor bio: “Odmah si vidio koliko je to teško. Ali možda mu možemo pomoći da mu bude lakše.”

Tekst: Iva Ćurić Foto: Profimedia