moje-iskustvo-porodaja-u-spanjolskoj

Svjetlanu Gosić iz Rijeke koja od 2005. godine živi u Španjolskoj zamolili smo da opiše iskustvo trudnoće i porođaja u mjestu u kojem živi već dulji niz godina, kako bismo stekli dojam koliko se ti uvjeti razlikuju od naših domaćih. Svjetlana je diplomirala na Kineziološkom fakultetu, a u Španjolsku je odselila radi akademskog usavršavanja (Europski fakultet u Madridu Master za Marketing i prodaju) i rada u sportu. Bila je tenisačica te joj je Španjolska oduvijek bila privlačna za tenis, ovoga puta kao trener, teniski i kondicioni. Tamo joj se sve "posložilo" na poslovnom i privatnom planu te je odlučila ostati i osnovati obitelj.

Tijek trudnoće i izbor rodilišta

Cijelu sam trudnoću provela u Španjolskoj. Pratila sam je preko privatnog osiguranja kod ginekologice jer su pregledi češći, detaljniji i odnos bliskiji, što mi je odgovaralo. Praktički sam svaki mjesec imala pregled. Istovremeno sam odlazila i na preglede preko socijalnog osiguranja koji nisu bili toliko detaljni i česti (bilo ih je oko 3 ili 4 i na kraju pred sam porođaj još dodatna dva pregleda).

I ovdje postoje tečajevi za trudnice na koje se obično ide 3 do 4 mjeseca prije porođaja i koje vode patronažne sestre u sklopu zdravstvenog centra gdje sam obavljala preglede, pored privatnih. Bez obzira na opciju porođaja u privatnoj bolnici, odlučila sam roditi u javnoj bolnici koja je vrhunski opremljena i s jako dobrim uvjetima. Dva zadnja pregleda koja sam obavljala u sklopu socijalnog osiguranja obavila sam u bolnici u kojoj sam odlučila roditi, bolnica HUCA u Oviedu.

Zatrudnila sam sa 35 godina i mogu reći da je i ovdje jako prisutan trend trudoća u "kasnijim" godinama. Razlozi su mnogobrojni, ali u principu da bi se postigli dobri temelji za uspostavljanje obitelji, osim akademske realizacije, sve se teže uspostavlja i poslovna sigurnost. U Španjolskoj uvjeti za buduće majke nisu na zavidnom nivou (mislim na radni odnos, ne na skrb koja je dobra.) Primjerice, samo 4 mjeseca nakon poroda majka ima pravo biti na rodiljnom dopustu uz punu plaću. Mnoge se inkorporiraju u tom periodu, neke rješenje nalaze u redukciji radnog vremena, ali mnogima je jedino rješenje (ako nemaju " baka servís") ostavljanje djeteta u jaslicama što je meni za tu dob neprihvatljivo. Stoga sam ja po isteku rodiljnog dopusta dala otkaz. Imam sreću da sam si to mogla priuštiti i da mi moja profesija dopušta raditi autonomno i koliko sati mi odgovara. U periodu do druge godine većinu vremena odlučila sam posvetiti svom djetetu.

Malo je nedostajalo do carskog reza

Što se tiče mog porođaja imam samo riječi hvale za osoblje u svakom pogledu. Svaka rodilja rađa u vrhunsko opremljenoj prostoriji gdje je sama s mužem ili bilo kojom drugom osobom koju želi uz sebe. Sa mnom je tijekom cijelog porođaja bio muž i za to nije bilo potrebno završiti nikakav tečaj. Stigla sam u bolnicu oko 9 ujutro već s dilatacijom od 6 cm tako da je na početku relativno brzo sve išlo. Međutim kod 8 i pol cm sam zatražila epiduralnu, što je uzrokovalo puno sporiji tijek porođaja. Problem je nastao tijekom izgona jer je moja beba bila jako visoko, tako da je izgon trajao skoro 4 sata, točnije 3.45 minute, dok je limit 4 sata prije nego krene opcija carskog reza.

Tijekom porođaja mogla sam zauzeti pozu koja je meni najviše odgovarala. U sklopu rađaonice je bila i prostrana kupaonica gdje su me sestre i tuširale radi opuštanja i ublažavanja trudova. Kreveti se pomiču pomoću dugmadi iz ležeće pozicije u polusjedeću, sjedeću... Budući da se porođaj na kraju odužio (skoro 14 sati) izmijenile su se tri smjene, ukupno mislim da je bilo 4 doktora i u svakoj smjeni, tri medicinske sestre. Cijelo osoblje je bilo jako pažljivo, pozitivno i profesionalno. Zbog duljine izgona dali su mi oksitocin za ubrzavanje kako bi se izbjegao carski rez. Nisam smjela jesti tijekom poroda (pretpostavljam zbog epiduralne), ali sam mogla piti vodu.

Carla Leonor je napokon stigla na svijet u 23.45. Odmah su mi dali moju mrvicu da ju stavim na prsa. :) Imala sam tu sreću da me nisu rezali, imala sam samo 1.5 cm razdora međice koji se dogodio prilikom izgona, ali nista strašno. Imali smo pravo biti sami s njom dva sata nakon čega su nas odveli u sobu koja je za svaku rodilju individualna. Tamo nas je dočekala večera. Ako je sve u redu, ostaje se u bolnici dva dana, treći se odlazi doma. Nisu me odvajali od Carle osim zadnje jutro pred odlazak kada su joj radili Guthriejev test vađenja krvi iz pete.

Bebe ne kupaju nakon poroda. Savjetovali su mi da odmah stavim bebu na prsa i da odmah doji. Nisam imala apsolutno nikakvih problema s dojenjem, dapače još uvijek dojim, a upravo je napunila dvije godine.