Autosjedalica ili smrt

Kao i većina ljudi, i ja sam odabrala božićne blagdane za produženi odmor i druženje s obitelji. Svakodnevno šećući gradom sa svojim sinom i prelazeći pješačke prijelaze, primjetila sam nešto što me je kao roditelja, moram priznati, šokiralo! Iako već i ptice na granama znaju o nužnosti vožnje djece u autosjedalicama, vidjela sam zabrinjavajući broj slučajeva gdje se to u potpunosti ignorira. I sama kao roditelj poprilično temperamentnog dječaka koji je itekako znao izraziti svoje negodovanje zbog sjedenja u sjedalici, nikada mu nije dozvoljeno da se vozi nikako drukčije.

Tako recimo u slučaju sudara, putnici mogu glavom udariti u sjedalo ispred njih, u vjetrobransko staklo ili čak izletjeti iz automobila. Ali ne miču se samo putnici. Miču se i njihovi organi. Mozak udara u prednji dio lubanje, bubrezi, srce i pluća mogu udariti jedni druge ili u kosti uzrokujući teške ili pogubne unutarnje ozljede. Pojasevi su napravljeni tako da putnike zadrže u vozilu za vrijeme sudara i silu udarca prenesu na otpornije djelove tijela kao što su rame, rebra i zdjelica. Dječje autosjedalice su napravljene za istu svrhu.

Zašto djeca ne vole autosjedalice?

Po zimi su hladne, a po ljeti vruće. Na zadnjem sjedalu temperatura zna biti drukčija nego u prednjem dijelu automobila (prevruće ili prehladno). Glazba može biti preglasna, sjedalica je neudobna, u njoj je dijete ograničeno u kretanju i ne može komunicirati s roditeljima. Upravo zbog svega navedenog znaju itekako glasno protestirati. A da bi roditelji izbjegli silno negodovanje, pogotovo kada je u pitanju kratka vožnja do obližnjeg doktora ili prijatelja, ponekada odluče popusiti i voziti dijete bez sjedalice. Međutim, treba reći da su brojna istraživanja pokazala da se najveći broj nesreća događa svega 3 do 8 kilometara od kuće.

Što napraviti da dijete prihvati sjedalicu?

Neka dijete ima igračku koja će ga zabaviti tijekom vožnje, a ne može ga ozlijediti dok se auto kreće po hupserima ili zavojima. Možda nešto što ne koristi kod kuće, kako mu ne bi bila već dosadna. Ako sjedne u sjedalicu i mirno sjedi, možete ga pohvaliti i dati mu neku poslasticu koju dobije samo kada se vozi u automobilu (komadić čokolade - davanje poslastice se s vremenom može malo po malo izostavljati).

Međutim, djetetu nikako ne treba nagovjestiti da će nešto dobiti ako sjedne u sjedalicu, jer to je mito (uvjetovanje), a djecu ne želimo tome učiti. Također, ako ne prođe sve glatko, nikako ne prijetiti ili kritizirati dijete jer će razviti još veći otpor. Ono što će pomoći je dječji jezik. Rečenica poput: "Ne u sjedalicu, ne u sjedalicu, ne u sjedalicu, ne u sjedalicu." dat će djetetu do znanja da smo ga razumjeli. Nakon što se smiri, treba se spustiti do razine njegovih očiju i reći što želimo na što jednostavniji način.

U slučaju da dijete za vrijeme vožnje počne protestirati i ne želi biti u sjedalici, nikako ga ne odvezati, već, stati kada bude moguće, otkopčati ga i upotrijebiti već navedenu rečenicu i istu metodu. Koliko će puta trebati ponoviti rečenicu, ovisi o tome koliko je dijete ljuto. Što je ljuće, to će trebati više vremena da se smiri. Ako se nevedena metoda dosljedno koristi, kroz tjedan do deset dana dijete će prihvatiti sjedalicu i svi će moći u auto bez frustracije i suza. I neće vam se dogoditi da u slučaju nesreće ronite suze da ste teže ozljede ili ne daj bože, djetetovu smrt mogli izbjeći da niste popustili i da je bilo pravilno vezano u autosjedalici koja je odgovarajuća za njegov uzrast i težinu.

Na ovom filmiću možete vidjeti točno što se događa s djetetom koje nije vezano u autosjedalici tijekom udara automobila pri prometnoj nesreći:

Tekst: Iva Brčić, certificirana edukatorica, Udruga Najsretnija beba Hrvatska

Foto: Profimedia