moderna-mama-jelena-veljaca

Zadnji put smo razgovarale otprilike mjesec dana prije nego što se rodila Lena, a sada je već proslavila svoj 1. rođendan… Kako bi opisala sve što se događalo od tada do danas?

S obzirom da sam se jako brzo nakon Leninog rođenja vratila na posao, kada bih cijelu godinu morala opisati s jednom rječju, ona bi bila – intenzivno. Prvih mjesec dana prošlo je kao u nekom snu, a kasnije je krenuo ludi tempo – izdajanje, posao, dadilja, posao, dojenje, šetnje, kupanje, uspavljivanje, posao, prvi osmijeh, prvi okret, prvo dadakanje, samostalno sjedenje, dohrana, izdajanje, dojenje, ritam, razumijevanje, prepoznavanje, prvo ustajanje na vlastite noge… Danas smo baš bili na cijepljenju i prije nas su na redu bili mama i tata s petomjesečnom bebom. Dražen je Lenu stavio na konjića u čekaonici, da ju zabavi, a ta mama ju je pogledala i komentirala: ”O, pa vi ste već velika cura…”, a ja ne znam kako se desilo da je moja petomjesečna beba koja je mrzila biti na trbuhu postala velika cura koja se njiše na konjiću… Ali nekako je.

Nedavno ste preselili i u novi stan, što vam je bilo važno pri uređenju novog životnog prostora, kako se osjećaš ovdje?

Preselili smo se jer se Dražen vratio na posao nakon rodiljnog i postala sam svjesna da će mi puno teže biti sama na brdu nego sama u centru s bebom. Spusti kolica, spremi ih u auto, stavi bebu u autosjedalicu, složi kolica, nađi parking… Osim toga, sjever Zagreba nije uređen, tamo nema ni rubnika za kolica, a o sadržajima da ne govorim. Nisam htjela da Lena poželi ići u park, a da je to akcija od dva sata. Tako smo prije ljeta odlučili da ćemo se “vratiti” u centar i presretni smo ovdje svi skupa! Lena se preko tjedna šeće sa svojom tetom čuvalicom Ivom do parkića na Ribnjaku ili Dolca, a popodne ide s nama do Tuškanca, Gornjeg grada, Dubravkinog puta ili Trga francuske. Sve nam je nadohvat ruke, i to mi je bitno. Ponekad je uspavljujem tako da je u nosilici Ergo Baby nosim po Britancu ili oko HNK.

Jesi li samu sebe možda iznenadila u nekim situacijama? Izgleda li sve onako kako si očekivala?

Jedino čime sam iznenađena je količina umora koji znam osjetiti – sve ostalo sam nekako dobro predviđala – i naše strpljenje i ultimativnu ljubav i činjenicu da su dani brzi, prebrzi, a mjeseci spori. Prilično me zatekla i Lena svojim karakterom – mislila sam da će biti zahtjevnija, ali ona je nevjerojatna, posve samostalna, vječno dobre volje, bez plača, bez cendranja, bez problema sa spavanjem, jelom, zubima, imunitetom… Nekako je potpuno stabilna i sretna.