Po čemu se to razlikuje pristup igri očeva i majki i postoji li u svemu i nešto dobro i nešto na čemu bi svi trebali poraditi?
Kada se igraju s djecom, očevi to rade znatno aktivnije od majki. One su brižnije, sklonije kontroliranju cijele situacije te su time manje opuštene, što djeca dakako osjete. Očevi će se igrati bacajući djecu u zrak, hrvući se s njima na podu, škakljajući ih i natjeravajući po stanu ili dvorištu. Često će njihove igre biti natjecateljskog karaktera te će poticati na hrabrost i ispitivanje granica. Kod majki je to sve znatno tiše i u pravilu nježnije s velikom dozom sigurnosti i poučavanja. Oba su pristupa naravno, dobra, a djeca i na jedan i na drugi način puno dobivaju.
No postoje i negativne strane: očevi znaju pretjerati s očekivanjima pa dijete osjeća pritisak, a majke su sklone uklanjanju svakog rizika, što umanjuje djetetovo samopouzdanje i otežava samostalnost. Dakle, najbolje bi bilo da učite jedni od drugih i nađete se negdje na sredini, a do tada, neka dijete provodi dovoljno vremena i nasamo s mamom i nasamo s tatom, kako bi dobilo najbolje od oboje!
Tekst: Iva Ćurić
Foto: Profimedia
