Vrijedne poruke o djeci i roditeljstvu

“Dijete do kraja treće godine je upijajući um, poput spužve. Koliko bi samo trebalo da se otac i majka tada vole najviše! I da tako bude pet, pa poslije neka bude malo i prepirki, ali prvih tri do pet godina, i zbog djeteta i zbog sebe, da dijete vidi, upije ljubav oca i majke. Ostat će zapis, pa će se u svome braku truditi ponoviti ono što su doživjeli prvih tri do pet godina, i dobro i loše!”

“Radoznalost i ljubopitljivost (miješanje u sve, preko svake mjere) nisu iste stvari. Nemojte svoju djecu pretvarati u ljubopitljivu djecu. Dijete se rađa vrlo složeno. Da ne plašim mlade, ali, fetus sve pamti. Jako je važno da trudnica dijete nosi radosno. Pazite, nije isto radosno i veselo. Treba ga nositi, koliko god može, s radošću. Naravno i otac je jako važan. Trebaju oboje podjednako željeti dijete. I nije bitno samo kako se majka u trudnoći hrani, vrlo je važno i kako se osjeća jer ona svoje osjećaje prenosi fetusu. Znate kako, kad je majka ljuta dijete se sklanja na kraj posteljice, a kad je sretna dijete se penje prema srcu. Znanstvenici su to snimili.”

“Ne treba odmah grditi dijete i govoriti mu: “što će od tebe biti”, “opet ne radiš dobro”. Treba hvaliti djecu kada naprave nešto dobro, jer i ako rano postanu gorda, mogu se korigirati. Ljubomora je češća u obiteljima gdje ima više djece. Kad je dvoje djece, roditelji trebaju paziti jer se prirodno javlja ljubomora, a djeca često misle da otac i majka više vole brata ili sestru.”

“Dijete je u dosadašnjem patrijarhalnom odgoju kod Srba odgajano u krajnostima: ili je odgajano u pretjeranoj strogosti ili u pretjeranoj nježnosti (osobito posljednjih desetljeća), zbog nekorisne osjećajnosti roditelja koju treba razlikovati od ljubavi. Valja se ipak složiti da nije uputno isticati tzv. presudnu ulogu roditelja u odgoju djece, a prvenstveno tijekom prvih nekoliko godina života djeteta, jer i genetika i promjena vanjskih loših okolnosti u kasnije, povoljnije prilike, može utjecati na ispravljanje negativnih obilježja u djetetovu ponašanju.”

"Poslušnost kod drugih možemo zahtjevati samo ako smo i mi sami poslušni. Još je Dostojevski upozoravao roditelje da ne ograničavaju svoju djecu, već prvo da sami ispune zavjet Kristov o poslušnosti, pa tek onda dozvole sebi da je traže od djece.”

“Ono što će odlučiti da se dijete pogrešno razvija jeste nedostatak topline, sigurnosti i autoriteta kod samih roditelja. Jer ako je dijete zaista na početku bespomoćno, od koga ono može dobiti onaj prvi neophodni impuls ka sigurnosti i zbrinutosti nego od roditelja. Ono nema nikakav drugi kriterij za vlastitu vrijednost nego priznanje koje dobija od svoje najbliže okoline.”...

...“Ako majka svojom ljubavlju prema djetetu kroz dojenje, brigu i privrženost (ne i pretjeranu zabrinutost, jer je ta briga onda znak neurotičnog straha kod majke) – ovoj majčinoj ljubavi ubrzo se pridružuje i otac – ostanu dosljedni u izražavanju istinskih osjećaja prema djetetu (ostajući stalno privrženi jedan drugom u ljubavi) – stvoreni su, povoljni uvjeti da djetetova vjera u Život ostane u njemu trajna."

"Ono što je kod djece lijepo, fascinantno, bogoliko, to je njihovo povjerenje – ono što je Ericsson nazvao prapovjerenje s kojim svako dijete dolazi na svijet, njihovo brzo opraštanje uvreda, divljenje, čuđenje. To su elementi koje vrijedi sačuvati za cijeli život.”

“Roditelji se pitaju zašto dijete uvijek, kad bi mu otac ili majka rekli, recimo, nemoj to raditi, ili nemoj to jesti; ili evo ja sad moram izaći, a imaš u sobi puno igračaka, ali pazi, ova igračka može ti donijeti neku nevolju; ili imaš puno voća raznovrsnog, al’ nemoj baš ovo voće, bit će ti loše – zašto dijete uvijek, ali baš uvijek napravi to što ste mu zabranili? Zašto baš TO, kad roditelj kaže NE? Čovjek osjeća stalnu potrebu da se zabrana krši, da se granice ispituju, da se napravi baš ono što ne bi trebalo, kako bi se provjerilo zašto je to zabranjeno. Ali ako je roditelj to rekao u punoj ljubavi, ostajem pri tome, dijete će poslušati. Ako je roditelj rekao ‘nemoj to raditi’, u ljubavi, bez trunke neke želje da ga dijete posluša po svaku cijenu, tada dijete neće napraviti ništa loše. Tada to neće biti izazov za njega da ne posluša jer će osjetiti ljubav s kojom se od njega to traži.”

U Europi danas muškarac zajedno sa ženom aktivno sudjeluje u čuvanju dece od njihovog rođenja i podjele su skoro marginalizirane. Svako kažnjavanje i nagrađivanje djece je ucjena. Prvo pravilo antipedagogije je – dijete poštuj i uči od njega, naravno, volite svoju djecu.”

“Ako je dijete nemirno, pusti ga, često je to inteligentno i bistro biće. A roditelji, u neznanju, za mirno i poslušno dijete kažu ‘moje dobro dijete’, a ono je u stvari uplašeno i nesigurno. Naravno, rodi se i poneko dobro dijete koje je jednostavno takvo, iako je snalažljivo i pametno. Greška je velika što ono nemirno dijete tuku, a ono je najčešće inteligentno dijete. I baš ta inteligencija mu ne da da se pomiri lako sa svim što mu se kaže.”

"Veoma popustljive granice omogućavaju intenzivan utjecaj izvana, ali takvo prihvaćanje promjena može ugroziti specifičan obiteljski identitet. Ovakve obitelji karakterizira nezainteresiranost i međusobna nepovezanost članova. Roditelji nisu zainteresirani za rast i razvoj djece. Djeca imaju previše slobode i ne prave razliku između dobrih i loših postupaka. Emocionalni odnosi su hladni i dijete ne osjeća da je voljeno, zaštićeno i sigurno.”

“Važna stvar koja određuje funkcionalnost obitelji su i obiteljska pravila. Obiteljska pravila su potrebna jer čuvaju obitelj i osiguravaju sigurnost i predvidivost, što je posebno značajno za najmlađe članove. Njima se određuje organizacija života, način obiteljskog funkcioniranja, sustav vrijednosti i vjerovanja. Međutim, problem nastaje kada se o tim pravilima nedovoljno ili rijetko govori jer se ona uglavnom podrazumijevaju, ali na taj način postaju nejasna. Nedovoljno jasna pravila oblikuju kaotične obiteljske odnose, a kruta pravila (koja se ne mijenjaju) doprinose kompliciranim obiteljskim odnosima. U funkcionalnim obiteljima otvoreno se komunicira o pravilima. Ona su jasna i podložna promjenama u skladu s potrebama članova obitelji.”

Izvor:www.detinjarije.com

Foto: Profimedia