Ljubav je kao kuća - gradite je da bude stabilna i jaka

Vještine komunikacije su važan alat kojim se ova „kuća“ održava, renovira, a kada zatreba i popravlja.

Oboje ste u pravu

Kada su partneri međusobno usklađeni sa stavovima i vrijednostima, prostor za nerazumijevanje je mali. Međutim, ako je jednom od njih važnije večernje opuštanje uz knjigu (npr. ovdje je vrijednost mir), a drugom izlazak s društvom (npr. ovdje je vrijednost zabava), ovaj prostor se povećava. Ako su partneri suglasni ovako provoditi vrijeme, sve je OK. Ali, ako nisu, prije nego što uđu u raspravu „kako treba provoditi zajedničko slobodno vrijeme“, važno je da razumiju da na naše odluke i ponašanja najviše utječu upravo naše unutrašnje vrijednosti „začinjene“ stavovima. Mi zapravo živimo naše vrijednosti i one su veoma jake, to su naši temelji! To je ona esencija zbog koje smo u nečemu uspješni, ustrajni, zbog koje pravimo selekciju što ćemo raditi, a što ne, odnosno što nam je jako, a što (ni)malo važno, pa i to kako ćemo i s kim provoditi vrijeme…

Kada smo u paru, onda se podrazumijeva da nam je partner važan i ako su nam vrijednosti različite, tada se prave kompromisi i dogovori. Jer nigdje ne piše čija vrijednost je važnija, koja ima prioritet. Za svaku osobu je njena vrijednost važna! Znači li kompromis da ćete jednom provesti mirno veče uz knjigu, a drugi put izaći zajedno? Može i ne mora! Ako se u ovom izboru jedno od vas ne osjeća ugodno, onda to ipak nije najbolje rješenje.  Ključ je zapravo u međusobnom razumijevanju ovih jakih životnih poriva i poštovanje istih.

Zaboravite na ideju tko je u pravu, jer oboje ste! Iako je ljudima teško povjerovati da je jednoj osobi mir važan koliko i zabava drugoj, tako je! Ovdje je zapravo najvažnije naći aktivnost koja zadovoljava obje vrednosti. Kako? Tako što možete nabrajati kako sve možete provoditi zajedničko vrijeme i da svaku aktivnost ocjenjujete na osnovu toga koliko zadovoljava vašu vrijednost. Onda pričamo o konstruktivnom kompromisu. Možda će rješenje biti odlazak s prijateljima na rijeku gde postoji mirno mjesto za opuštanje i čitanje knjige. Iz ove perspektive jasno je da je mnogo korisnije uložiti trud i energiju u usaglašavanje vrijednosti, nego u njihovo preispitivanje.

Da, ovo zahtijeva rad, ali na početku smo rekli da je partnerstvo kao rad na zidanju i održavanju kuće.

Važno je kako nešto kažemo

Riječi su jako moćne i mogu nas ili pokrenuti ili blokirati. Od načina na koji nešto kažemo često ovisi hoće li nas i kako će nas sugovornik razumijeti. Ovdje se ne radi samo o tome što govorimo, već i kako to kažemo i kako izgledamo dok to govorimo. Jer komunikacija nije samo verbalna, mnogo toga „govorimo“ kroz izraz lica i položaj tijela. Ove suptilne mimike i pokrete naš mozak registrira i tumači skoro pa nepogrešivo! Zato ako kažete „Dobro, idi s društvom ja ću čitati.“ i pri tom imate ljut izraz lica, vaš partner će donijeti zaključak što o toj ideji mislite na osnovi vašeg izgleda, a ne na osnovi onog što ste rekli.

Trebate li glumiti da ste OK? Ako želite razvijati odnos poštovanja i povjerenja, odgovor je – ne! Sve dok jedno drugom ne kažete što stvarno mislite, vaši stupovi na kući neće biti stabilni. Kako onda reći što mislite, a da ne uđete u konflikt?

Prvo pravilo je da o temama koje su potencijalno „eksplozivne“ razgovarate kada ste oboje dobro raspoloženi. Kada nema emotivnog naboja, ljutnje, mnogo se bolje „čujemo i razumijemo“. U tom kontekstu naš alat – efikasna komunikacija, mogao bi se koristiti ovako: „Znaš, kada mi navečer kažeš da ideš s društvom, a ja sam planirala zajedničku večeru, osjećam se kao da sam ti na posljednjem mjestu.“ „Ti si mi uvijek na prvom mjestu! Čitala si knjigu i mislio sam da želiš biti sama i da se opustiš, pa sam zato izašao.“ Vidite koliko ovdje ima neizgovorenih stvari, a ljudi još uvijek ne mogu čitati misli jedni drugima!

Mi često pretpostavljamo, zaključujemo, a ne pitamo i ne govorimo drugoj osobi šta mislimo. Ipak, to je važno upravo da ne bi nepotrebno dolazilo do nesporazuma. Otvoren razgovor u kojem „povezujemo“ nečije ponašanje s tim kako se osjećamo daje dobre rezultate. Ovdje je važno napomenuti da treba izbjegavati takozvane „ti“ i „ja“ poruke, jer onda to nije efikasna komunikacija: „Ti uvijek radiš što i kako hoćeš! Ako ti se negdje ide, ti ideš!“,  „Ja sam nevažan. Osjećam se kao idiot zbog tebe. Ja sam ti na posljednjem mjestu.“ …

Uzalud kuća bez krova!

Krov kuće – fleksibilnost i tolerancija zapravo nas podsjećaju da smo mi jedno, da smo tim, da smo zajedno jači, da se volimo i da ćemo učiniti sve za voljenu osobu. Jer, kada se ona osjeća dobro zbog nas, i mi se osjećamo dobro zbog nje. Biti fleksibilan znači, da iako smo nešto isplanirali, to odgodimo kada nam naš partner kaže da bi želio da ipak budemo zajedno, jer mu je možda potrebna neka pomoć za sutrašnji težak dan, podrška, ili samo osjećaj da smo tu. Ili kada mi sami osjetimo da bi mu značilo da provedemo vrijeme zajedno, iako to nije ni rekao. Kao što biste brinuli o svojoj kući, pazili da se ne ošteti, popravljali je da šteta ne postane još veća, uređivali, uljepšavali… tako isto brinite i o odnosu s partnerom. Ovo jeste „igra“ za dvoje, ali netko mora započeti prvi. Potpuno je u redu da neko u početku vodi, a da ga ovaj drugi prati, sve dok ne zaigrate zajedno.

Nekada će partneri uspjeti naći rješenje koje je zadovoljavajuće za oboje, a nekada će im biti potrebna podrška nekoga tko je neutralan – savjetnika, coacha, terapeuta… I to je dobro rješenje! Bolje nego čekati da se uruše temelji, poljuljaju stupovi. Koliko ćete raditi na vašem partnerskom odnosu ovisi o tome koliko vam taj odnos vrijedi.

Dakle, koliko vam vrijedi vaša kuća?

Tekst: Dragana Aleksić, family coach, https://aleksicdragana.com

Foto: Profimedia