Nova slika roditelja s puno djece: visoko obrazovani i uspješni

I dok se Amerika može pohvaliti tren­dom porasta nataliteta, osobito boga­tiji područja poput Manhattana, u Hr­vatskoj demografi upozoravaju kako se i u 2016. godini nastavlja loš trend pada nataliteta. Procjenjuje se kako se će se do kraja ove godine roditi otprilike 32 tisuće djece, što će u odnosu na prethodnu godinu značiti pad od čak 20%. Uz to, bilježi se sve veći odlazak mladog kadra, koji u potrazi za poslom seli izvan svoje zemlje. Uz pad nata­liteta i odljev mladih, ukupna bi depopulaci­ja Hrvatske godišnje prelazila 50.000 ljudi.

OBITELJ CVITAN: „Na svadbi smo najavili kako cemo imati šestero djece, no nadmašili smo sami sebe“

„Naša obitelj je naše najveće blago i radost i da moramo, opet bismo sve ponovili, samo bismo dodali barem još jedno dijete’, započinju svoju priču Emil (52) i Koraljka (46) Cvitan, ponosni roditelji sedmero djece. I dok je Emil direktor ljudskih resursa u jednoj međunarodnoj tvrtki, Koraljka je akademska slikarica.

„Kora i ja, još kao dečko i cura izrazili smo želju za velikom obitelji. Na našoj svadbi smo najavili kako ćemo imati šestoro djece, svi su se smijali. No, nadmašili smo sami sebe. Svako dijete smo htjeli, planirali, nijedno se nije 'dogodilo'“, započinje svoju pricu Emil Cvitan koji kaže kako su se zbog velikog broja djece znali ponekad susretati s predrasudama ljudi.

Prestali smo se bojati

„Prolaznici su nas znali pitati: „Jesu li sve ovo vaša djeca?“ Ili bi mog supruga pitali: „Sve samo s jednom ženom?“, ili: „Zar ne znate za kontracepciju?“ - no uvijek ima ljudi koji pozitivno reagiraju“, objašnjava Koraljka i kaže kako su se veselili dolasku svakog djeteta, ali da se mala kriza pojavila nakon dolaska petog djeteta. „Kada smo dobili peto dijete, ja sam ujedno morao početi raditi terenski posao i doma sam tjedno provodio samo 36 sati. Kori je tada bilo jako teško samoj s toliko djece, a kad bih došao doma, samo smo rješavali tekuće probleme i nismo imali vremena jedno za drugo. Poslije pet godina smo shvatili kako se nemamo čega bojati i odlučili smo se za šesto dijete’, prepričava Emil.

Obitelj Cvitan u šali kaže kako njihova djeca pokrivaju cijeli obrazovni sustav. Tako su Ana (21) i Lucija (20) studentice, Magdalena (18), Križan (17) i Marta (16) srednjoškolci, Barbara (10) ide u osnovnu školu, a Petra (6) u vrtic.

Kuća puna veselja i smijeha

Braća i sestre se dobro slažu, a u kući obitelji Cvitan nikada ne nedostaje smijeha i zabave. „Stariji pomažu mlađima, cure dijele garderobu, imamo urnebesne zabave vikendima, ali ne brinite, kod nas ima i svađa“, uz smijeh govori mama Koraljka, dok tata Emil kaže kako sva djeca moraju sudjelovati u kućanskim poslovima.

„Postoji raspored obveza po kući i svi se uglavnom toga pridržavaju. Nemamo perilicu za suđe niti televiziju te imamo samo jedno računalo i to u dnevnoj sobi i, bez obzira na „neimaštinu“, kod nas nema nekih ozbiljnih svađa’, pojašnjava Emil koji kao direktor u jednoj tvrtki ima veliku odgovornost te vremenski zahtjevan posao, pa - priznaje - nema uvijek onoliko vremena koliko bi želio provoditi sa svojom ženom i djecom.

„Posao mi je važan jer nikako da dobijem na lotu. Šalim se. Smatram da je rad važan jer radom čovjek postaje više čovjek“, kaže tata Emil dok je mama Koraljka stavila malu pauzu na svoju karijeru akademske slikarice da bi se mogla više posvetiti svojoj obitelji. „Nakon petog djeteta prestala sam profesionalno slikati. Tada sam osjetila krizu zbog toga, ali sam ubrzo shvatila da mi je obitelj najvažnija i zbog toga nisam nezadovoljna. Dapače, moj suprug i moja djeca su moja karijera – i to uspješna“, priznaje ponosna mama i osvrće se na to kako izgleda financijski plan njihove obitelj.

Djeca mijenjaju svijet

„Ja peglam kartice, a Emil krpa rupe“, uz smijeh objašnjava, a Emil dodaje kako su primanja u njihovoj obitelji definirana, a troškovna strana se mora redovito pratiti i odlučivati što je potreba i što je hir. „Budimo realni, život nije idealan. Trudimo se, dajemo sve od sebe, dobro je imati smisla zahumor, ali na kraju dana smo umorni i zadovoljni. Mi smo stvarno sretni i to je uspjeh“, kažu Koraljka i Emil koji u želji da odvoje malo vremena za sebe povremeno sami prošeću i trude se svakodnevno ići zajedno na svetu misu.

„Godinama smo se bavili zajedničkim mijenjanjem pelena i čišćenjem dječjih „povraćotina“ (smijeh), ali u 22 godine braka uspjeli smo dva vikenda otići na putovanje, sami. Zaista se oko toga vrijedi više potruditi“, poručuju simpatični supružnici te dodaju kako su mišljenja da se u Hrvatskoj ljudi najviše odlučuju za manji broj djece iz materijalnih razloga.

„Poznat nam je taj strah kada bi roditelji željeli još djece, ali ih se strah u to upustiti. No, ne treba se bojati i treba se pouzdati u Božju providnost. Mi smo uvjereni kako ce naša djeca mijenjati svijet na bolje’, zaključuju supružnici.

OBITELJ MURGIĆ: „Odgajati djecu je važan posao i tome treba pristupiti na profesionalan nacin!“

Kada se neko od četvero djece u obitelji Murgić razboli ili ozlijedi, za tatu Juru (38) i mamu Luciju (35) nema panike jer oni odmah znaju kako svojim mališanima stručno priskočiti u pomoć. I dok je Jure liječnik specijalist onkolog, Lucija je znanstveni novak na Medicinskom fakultetu. I Jure i Lucija bili su sigurni u dvije stvari - da oboje žele biti liječnici i pomagati potrebitima i da žele imati veliku obitelj. Oboje im je pošlo za rukom, ali – naravno – uz puno truda, rada, odricanja i ljubavi.

Uigrana ekipa

„Sa svakim djetetom naučili smo se bolje organizirati i podijeliti posao te biti učinkovitiji i bolje iskoristiti vrijeme. Mi smo uigrana ekipa i oko svega se dogovaramo“, objašnjava

Jure Murgić, ponosni otac Dominika (8), Marije (5), Marka (3) i Jakova (3 mj.). Priznaje kako su on i supruga uvijek znali da žele veliku obitelj. „Suprug i ja se nikada nismo dogovarali oko određenog broja djece koji bi željeli imati, ali smo od početka bili složni u tome da želimo više djece“, kaže mama Lucija koja smatra kako su obitelji s više djece često pod povećalom okoline i da je zbog toga još važnije da te majke više drže do sebe i budu dotjerane.

„Podizati obitelj i odgajati djecu je važan posao i tome treba pristupiti na profesionalan način. Za činiti to dobro treba imati široko znanje (od pedagogije, dijetetike, estetike do računalstva i ekonomije). Stoga me ne čudi da obrazovane žene prihvaćaju taj izazov i postaju pravi menandžeri svojih višebrojnih obitelji“, poručuje mama Lucija, a na novi trend u Americi osvrnuo se i tata Jure.

Odgovornost i velikodušnost

„Bogu hvala da postoje mlade i obrazovane hrabre mame koje žele imati više djece. Lijepo je imati puno djece jer je to najveći izraz velikodušne ljubavi između muža i žene. Sa svakim djetetom raste ljubav između supruga i supruge. Djeca su odgovornija, nauče se pomagati i sve međusobno dijeliti.

Solidarni su i velikodušni, nauče se voljeti i žrtvovati se za druge. Manje su sklona materijalizmu i mislim da su sretnijai zadovoljnija“, smatra naš sugovornik koji priznaje kako su najviše bili usmjereni na svoje prvo dijete, dok su sa svakim novim djetetom postajali sve opušteniji i veseliji.

„S prvim i drugim djetetom sam stalno čitala razne knjige o roditeljstvu i odgoju djece. Isprobavala razne savjete (često oprečne) i često bila u nedoumici što činiti. Sada više slušam svoj osjećaj i ponašam se intuitivnije“, kaže Lucija koja je trenutačno na porodiljnom dopustu pa sve uspijeva sama, a kada zagusti u pomoć zovu baka-servis.

Vrijeme za supružnike

„Ja sam liječnik specijalist onkolog i bavim se liječenjem i istraživanjem urogenitalnih karcinoma. U ovom području sam se usavršavao u Americi i Kanadi (tijekom posljednje 2 godine, a cijela obitelj se preselila u Kanadu za to vrijeme).

Zato napominjem kako je činjenica da imamo više djece glavna zasluga moje supruge koja je bila spremna prilagoditi karijeru liječnice obvezama kod kuće. Budući da moj posao onkologa nije vezan uz brojna i naporna dežurstva, mogu dosta vremena provoditi sa suprugom i djecom, zbog čega sam sretan“, kaže tata Murgić koji smatra kako je važno da svaki dan sa svojom suprugom izdvoji barem malo vremena samo za njih dvoje.

Posao i obitelj

„Mislim da suprug mora biti supruzi na prvom mjestu u hijerarhiji ljubavi i obrnuto, i djeca to onda osjete i sretna su zbog toga. Negdje sam pročitala da ako se mama i tata zagrle pred djecom, to je kao da smo pojedinačno zagrlili svakog od Njih“, kaže Lucija koja se trenutno nalazi na polovici specijalizacije obiteljske medicine i sada porodiljni dopust koristi kako bi dovršila svoj doktorat.

„Jako volim svoj posao, ali sam puno puta čula od starijih ljudi kako žale što se zbog posla nisu usudili imati više djece. Nisam htjela da se to i meni dogodi, pa smatram da posao zasad može pričekati', objašnjava mama Lucija. „Moj posao mi je važan jer se osjećam korisnim i ispunjenim. Posebno mi je drago ako nekom bolesniku imam prilike pomoći u njegovoj teškoj bolesti“, osvrće se Jure. A iako velika obitelj znači i veliki izazov, mami i tati Murgić je srce na mjestu kada vide kako se njihova djeca lijepo slažu i povezani su, te pomažu drugima.

OBITELJ ABRAMOVIĆ: „Djeci želimo omoguciti najbolje obrazovanje, jer je ulaganje u djecu najbolje ulaganje!“

Općenito se nije lako odlučiti za bilo koju žrtvu, no kada se jednom odluči imati povjerenje u Božju dobrotu i ljubav tada, sve ono što se čini teško i nemoguće, postaje blagoslov. Čovjek sam sebi često postavlja okvire i granice, misleći kako je to sve i tu je kraj“, započinju svoju lijepu priču mama Maja (36) i tata Dinko (38) Abramović, roditelji šestero djece. Dok je tata Dinko viši medicinski tehničar, mama Maja je vizažistica koja, unatoč brojnim obiteljskim obvezama, pronađe vremena da se bavi i svojim poslom.

Ljubav prema poslu

„Najsretnija sam kad napravim totalni makeover nekoj djevojci. Ona je zadovoljna svojim izgledom i raspoloženjem, a obje se pritom dobro zabavimo“, priznaje mama Maja dok tata Dinko, koji je medicinski tehničar u jednoj bolnici, također voli svoj posao jer ima mogućnost komunicirati s puno ljudi i nekome taj dan svojim stručnim savjetima i radošću kojom zrači popraviti raspoloženje i zdravlje.

„Obitelj i posao ne isključuju jedno drugo, nego se nadopunjuju. U Americi se majke s više djece lakše zaposle u nekim većim tvrtkama jer vlada mišljenje da su majke s više djece bolji organizatori i da uspješnije funkcioniraju u stresnim situacijama“, objašnjava Maja koja se sa svojim suprugom odlučila na velik broj djece jer su imali želju činiti dobro za sebe i društvo.

Osjetljivost na druge ljude

„Treba promišljati i o tome koliko nam je stalo do naše domovine i koliko smo kao pojedinci i društvo spremni učiniti za nju. Hrvati kao narod zbog loše demografske politike lagano izumiru i postavlja se pitanje hoće ili nas uopće biti za 100 ili 200 godina“, objašnjavaju supružnici, ponosni roditelji Daniela (9), Lane Marie (8), Nine (7), Gabriele (4), Filomene (2) i Rafaele (3 mj.) od kojih troje djece ide u školu, dvoje u vrtić, a tromjesečnu Rafaelu mama Maja čuva kod kuće.

„Učimo stariju djecu da budu osjetljivi na potrebe mlađih i jedni drugima pomažemo. Imamo veliki zidni planer na kojem upisujemo aktivnosti za cijeli mjesec. Suprug i ja dijelimo zaduženje tko ce što napraviti, a za vrijeme školskih praznika, djeca vole boraviti kod bake i djeda“, objašnjava mama Maja koja otkriva kako su male sitnice te koje svakodnevicu čine boljom i ljepšom.

Međusobna podrška

„Trudimo se svaki dan poklanjati pažnju jedni drugima: pridržati vrata, ustupiti mjesto, nasmijati se, reći lijepu riječ, zadnju kockicu čokolade pokloniti drugome...“, priznaje naša sugovornica i otkriva kako zajedničke trenutke sa suprugom Dinkom najčešće provodi uz jutarnju kavu.

„Obitelj nam je jako važna i volim kad nas ima puno i kad je puna kuća. Jedni drugima pomažemo i podrška smo si međusobno. Živimo u skladu sa svojim mogućnostima i najvažnije nam je da djeci omogućimo kvalitetno i najbolje obrazovanje, jer je ulaganje u djecu najbolje ulaganje“, kažu za kraj supružnici.

Tekst: Sandra Horvat

Izvor: Lisa

Foto: Profimedia i privatni album