Štitnjača - mala, ali neizmjerno važna žlijezda

Volim pisati i poučavati o štitnjači. Iako velik broj žena (i sve više muškaraca) reproduktivne dobi ima neki problem sa štitnjačom, mnoge od njih nisu sigurne imaju li višak ili manjak hormona, ne znaju izgovoriti ime lijeka koji dobivaju, a da o stvarnom uzroku i liječenju i ne govorimo. Smatram da svi trebamo preuzeti odgovornost za svoje zdravlje.

Većina ljudi poremećaj rada štitnjače povezuje s dva glavna simptoma: debljanjem i umorom, no zapravo je slika nešto složenija. Krenimo redom: znate li kako funkcionira ta važna žlijezda? Sve počinje od hipotalamusa – malene moždane strukture koja potiče jednu od naših endokrinih žlijezda, hipofizu, na lučenje tiroidnog stimulirajućeg hormona (TSH). Kao što mu i samo ime govori, uloga je TSH da stimulira štitnjaču.

Pod njegovim utjecajem štitnjača proizvodi niz hormona koji se razlikuju prema sadržaju joda, a za našu priču najvažniji su T4 i T3 (tiroksin i trijodtironin). Da bi proizvela te hormone, štitnjači su prije svega potrebni jod i aminokiselina koja se zove tirozin, što znači da za njezino normalno funkcioniranje te dvije tvari moraju biti dostupne u tijelu. Jednako tako, ako nema vitamina A, E, C, željeza i cinka, naše tijelo možda neće proizvoditi dovoljno T4. I već možete naslutiti u kojem smjeru ide ova naša priča. No nismo još spremni za razgovor o prehrani.

Simptomi poremećena rada

Kad štitnjača proizvede T4 – to još nije aktivan hormon. Da bi djelovao, treba se pretvoriti u T3 i tu najčešće nastaje problem. Vladaju li u organizmu idealni uvjeti, T4 se pravilno pretvara u T3, no ako uvjeti nisu optimalni, štitnjača prestane stvarati T3 i umjesto njega proizvodi nedjelotvorni T3, tzv. reverzni T3. Grozna spoznaja, no naše je tijelo mudro, pa nam na taj način zapravo pokušava pomoći. Ako bolujemo od neke kronične upalne bolesti, akutnog stresa, ako smo doživjeli nesreću, operirani smo ili, pak, imamo šećernu bolest, fibromijalgiju ili neku drugu autoimunu bolest, štitnjača dobiva signale iz tijela da je naš organizam u opasnosti i da treba usporiti.

Ona tada usporava metabolizam ili ga potpuno koči, kako bi tijelo sve svoje napore moglo usmjeriti u regenerativne procese. U tom trenutku sav T4 pretvara u reverzni T3, koji ne djeluje – no to radi da bi nas zaštitila! Znači, kada štitnjača ne radi, to je znak da je naše tijelo prenapregnuto i treba mu omogućiti da se odmori. Drugim riječima, štitnjača nam govori: umoran si, odmori se, spavaj... Ne želim stvarati hormone jer se moraš oporaviti.

No biti umoran u današnjem je svijetu nedopustivo. Ako sam umorna, trebam se odmarati; ako se odmaram, ne stvaram novac; ako nemam novca, ne mogu otplaćivati kredit; ako ne otplaćujem kredit, banka će mi nabiti kamate; ako ne radim, bit ću jadna, sama, bolesna, zabrinuta, bit ću nitko. Danas si umor jednostavno ne možemo priuštiti. Sva sreća što postoje nadomjesni hormoni štitnjače, koje u tom stanju možemo uzimati!

Dakle, tijelo nam govori: „Ne želim stvarati hormone jer se moraš oporaviti“, a mi uzmemo hormon štitnjače izvana i prevarimo ga. Ili možda tijelo ne možemo prevariti? Naravno da ne možemo jer je pametnije od nas i sve zna. U tom slučaju hormon štitnjače neće dobro djelovati, pa ćemo biti još umorniji, još deblji i bolesniji – i to svakodnevno viđam kod svojih pacijenata. Nakon što im je dijagnosticirana premala aktivnost štitnjače, odnosno hipotireoza – danas najčešći oblik poremećaja štitnjače – odmah započnu uzimati nadomjesne hormone, no k meni dođu u još gorem stanju nego prije terapije.

Ne postoje rješenja iz male tablete

Kad jednom dođu u moju ordinaciju pa im održim predavanje o štitnjači, većina se pacijenata nađe u muci. U skladu s duhom modernog doba, u kojem svi očekujemo brza i jednostavna rješenja za sve svoje probleme, mislili su da će problem sa štitnjačom riješiti uzimanjem tableta. A ja sam im maksimalno zakomplicirala situaciju pričom o stresu i prehrani.

No to je tako: ni u životu ni i u tijelu često ne postoje jednostavna rješenja, pogotovo ne iz male tablete. Druga stvar koju najčešće čujem jest: „A zašto mi to nitko prije vas nije rekao?“ Na to sam pitanje, oprostite na iskrenosti, alergična i dobijem crvene fleke. Rado bih pacijentu održala bukvicu, ali onda se priberem i kažem: čim vam dijagnosticiraju neki poremećaj, sve što trebate jest otići u knjižnicu, knjižaru ili na internet i proučiti kako radi oboljeli organ te zašto je došlo do poremećaja.

Drugim riječima, kad već liječnici ne govore o temeljnom uzroku bolesti, trebali bismo ga pronaći sami. Sreća je što danas imamo jako puno knjiga koje nisu pisane samo za medicinske stručnjake nego i za laike, pa se sve to može razumjeti i pročitati. Dakle, duboko vjerujem u aktivan pristup u liječenju. Čekate li da vam liječnik sve razloži, pola od toga nećete razumjeti, djelomice i zbog šoka od dijagnoze. Dakle, čim dobijete dijagnozu, bilo da je u pitanju već spomenuta hipotireoza, hipertireoza, guša ili nešto slično, počnite istraživati.

Gravesova bolest, Hashimotov sindrom

Od hipotireoze, koju smo već objasnili, danas boluje 80 posto pacijenata koji imaju problema sa štitnjačom. Osim debljanja i umora, simptomi su tog poremećaja hladne ruke i stopala, osjetljivost na hladnoću, depresija, suha koža, glavobolje, opadanje kose... No problemi sa štitnjačom mogu nastati i zbog hiperprodukcije hormona (primjerice Gravesove bolesti), kad tijelo počne „izgarati“ od ubrzanog metabolizma.

Tresete se, srce lupa, gušite se, oči vam se izboče izvan očnih jabučica, mršavite i trpite još niz drugih neugodnih simptoma. Neću vam reći što vas grozno čeka ako se ne budete na vrijeme liječili. Dobit ćete lijekove koji blokiraju proizvodnju hormona, a onda ćete biti kandidat za vađenje štitnjače ili uništavanje štitnjače radioaktivnim jodom (sjetite se Janice ili Blanke).

U tom trenutku morate shvatiti da imate autoimunu bolest i da se ona liječi jednako kao i sve druge autoimune bolesti: uklanjanjem uzroka koji su često povezani s našim životnim stilom. Jednako je i s autoimunom bolesti koja se naziva Hashimotov tireoiditis, samo što tu štitnjača ne stvara hormone, nego se deblja i buja.

I sad dolazimo do jednostavnijeg dijela priče. Prirodno liječenje svih autoimunih bolesti štitnjače jednako je i mnogi su ih uspjeli izliječiti sami! Drugim riječima, dijagnoza poremećenog rada štitnjače ne mora značiti da ćete cijeli život morati trošiti hormone ili druge lijekove – ali ako ništa ne napravite za sebe, to je, nažalost, vaša doživotna presuda. Ne moram vam ni govoriti da pojedinci razviju rezistenciju na nadomjesne hormone, tj. nakon nekog vremena oni prestanu djelovati. Zato je bitno odmah početi mijenjati životni stil koji je doveo do bolesti.

Veza štitnjače i nadbubrežne žlijezde

No da ne biste krivo shvatili: ako trenutačno ne možete ukloniti uzrok, morate se prikloniti standardnoj terapiji konvencionalne medicine. Ni u kojem slučaju nemojte odbacivati farmakološko liječenje ako niste spremni promijeniti svoje navike ili životne okolnosti. Moj je savjet da započnete sa standardnom terapijom, ali istodobno počnete raditi i dvije stvari koje su najvažnije za vraćanje štitnjače u ravnotežu: jačate svoje nadbubrežne žlijezde i održavate crijeva u zdravom okruženju.

S vremenom, kad ojačate i shvatite da ste dovoljno snažni, vaše će tijelo – gle čuda – opet proraditi i više vam neće trebati terapija! To rijetko viđam u svojoj praksi jer pacijenti ne znaju dovoljno o svojoj bolesti i vjeruju da imaju kroničnu neizlječivu bolest.

Jačanje nadbubrežnih žlijezda isto je što i kontrola stresa. Nadbubrežne žlijezde zadužene su za proizvodnju kortizola, koji kontrolira našu snagu, naše performanse, daje nam energiju i entuzijazam. No kad je lučenje kortizola pojačano (usred stresa), dolazi do zamora nadbubrežnih žlijezda i njihova ispadanja iz ravnoteže. Razne vrste meditacije, joga, disanje, vođene relaksacije – samo su neke metode koje vam mogu pomoći da te žlijezde vratite u ravnotežu.

Važno je i dovoljno spavati, dovoljno vremena posvećivati sebi i svojim potrebama te slušati mudrost svojeg tijela – ne tjerati ga preko granica izdržljivosti. Drugim riječima, ako pijete više od jedne kave dnevno i ne poznajete blagodati sieste i opuštanja, vrijeme je da odmah preispitate svoje navike jer će vaše tijelo prije ili kasnije platiti danak.

Crijevna sluznica

O liječenju crijevne sluznice, koja je odgovorna za autoimunitet, u posljednje se vrijeme također sve više govori. Pod utjecajem nepovoljnih faktora (fizičkih, psihičkih, emotivnih), u tijelu se odvijaju kemijske reakcije koje mogu prouzročiti otvaranje crijevne sluznice (tzv. propusnost crijeva) i propadanje zdrave bakterijske flore. Sve to dovodi do prodiranja čestica hrane u krvotok i povećane aktivnosti našega imunosnog sustava, koji takve čestice smatra stranim tijelom i napada ih.

Kad se to neprestano ponavlja, naš imunosni sustav postane preaktivan te počne napadati i vlastito tkivo, što dovodi do autoimunih bolesti. U istraživanjima je dokazano da su gluten (posebno u proizvodima od pšenice), kravlje mlijeko i kvasac tvari koje najčešće podržavaju takvo oboljenje sluznice. Eliminacijom tih namirnica i uvođenjem velikih količina zelenoga lisnatog povrća i biljnih ulja, antitijela na štitnjaču bivaju drastično smanjena. U jačanju crijevne sluznice mogu pomoći i probiotici iz fermentiranih namirnica poput kefira i kiselog zelja.

Sve bolesti počinju u crijevima

Liječenje poremećaja štitnjače može se, dakle, svesti na ova dva principa: smanjenje stresa i vraćanje crijevne sluznice u ravnotežu. A toliko je bolesnih ljudi! Što mislite zašto? Prije svega zbog neznanja i neinformiranosti. Štitnjača je samo jedna žlijezda u tijelu i poremećaj njezina rada znači da je nešto drugo već prije bilo jako narušeno. Zato samo supstitucijom ili blokadom hormona nećemo postići mnogo.

Liječiti treba uzrok, a on je u bolesnim crijevima i u modernome životnom stilu. Završit ću reklamom jedne tvornice probiotika, koja mi se osobno sviđa – sve bolesti počinju u crijevima. Kao doktorica se s time svesrdno slažem!