Sretno dijete

Čovjek se vratio s posla kasno, umoran i nervozan, i našao svog petogodišnjeg sina kako ga čeka na vratima.

SIN: ‘Tata, koliko zarađuješ na sat?’

OTAC: ‘To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš?’ – kaže ljutito.

SIN: ‘Samo sam želio znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na sat?’

OTAC: ‘Ako već moraš i to znati, zarađujem 50 dolara na sat.’

SIN: ‘Oh’, dječak odgovori, spuštene glave.

SIN: ‘Tata, molim te, možeš li mi posuditi 25 dolara?’

Otac je bio bijesan. ‘Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 25 dolara taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu besmislicu, tada se okreni i idi u sobu i razmisli zašto si tako sebičan. Ja ne radim svaki dan za takve dječje ludorije!’

Dječak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata.

Čovjek je sjeo i postao još ljući zbog dječakovog pitanja… Kako se samo usuđuje pitati takva pitanja, samo da bi dobio novac?

Nakon nekih sat vremena, malo se smirio pa razmislio: možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 dolara… Stvarno ne pita često i ne traži novac…

Čovjek je otišao u njegovu sobu i otvorio vrata.

‘Jesi li zaspao, sine?’, upitao je.

‘Ne, tata, budan sam‘, odgovori dječak.

‘Razmišljao sam… Možda sam bio prestrog prema tebi maloprije. Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 25 dolara koje si tražio.’

Dječak se uspravio, smiješeći se. ‘Oh, hvala ti, tata!’, povikao je.

Tada, posegnuvši ispod jastuka, izvukao je snop zgužvanih novčanica. Kad je vidio da dječak već ima novac, otac se opet počeo ljutiti. Dječak je polako izbrojio svoj novac i pogledao oca.

‘Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš?’, planu otac.

‘Zato što nisam imao dovoljno, tata, a sada imam.’, odgovori dječak.

‘Tata, sada imam 50 dolara. Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dođi sutra ranije kući. Želim večerati s tobom.“

Tekst preuzet s: www.bioenergija-belosa.com

Foto: Profimedia