Velike lekcije iz Malog princa

Ova priča jednostavne fabule, ispričana jednostavnim jezikom, ispod površine krije čitav svijet ideja i bogatstvo poruka za čovječanstvo. Od trenutka kada je objavljen (1940.) pa do danas 'Mali princ' nije izgubio ništa od svoje ljepote, svježine i univerzalnog značenja.

* Dugo sam živio među odraslima. To nije bitno popravilo moje mišljenje o njima.

* Odrasli vole brojeve. Kad im pričate o nekom svom novom prijatelju, nikad vas ne pitaju o onom što je bitno. Nikad vam ne kažu: Kakav je zvuk njegova glasa? Koje igre najviše voli? Skuplja li leptire? Pitaju vas: Koliko mu je godina? Koliko ima braće? Koliko teži? Koliko mu otac zarađuje?

* Djeca moraju mnogo toga praštati odraslima.

* Samo djeca znaju što traže.

Odgovornost

* Na planeti malog princa bilo je strašnog sjemenja. Bilo je to sjeme baobaba (...) Kad završiš jutarnje uljepšavanje, treba pomno urediti i planetu. Čovjek se mora prisiliti da redovito čupa baobabe. To je vrlo dosadan posao, ali i vrlo lak.

* Moram podnijeti dvije, tri gusjenice ako želim upoznati leptire.

* Vrijeme koje si izgubio zbog te ruže, upravo je ono čini važnom.

* Moja je ruža važnija od svih vas zajedno zato što sam nju ja zalijevao.

* Zato što sam nju ja stavio pod stakleno zvono. Zato što sam nju ja zaštitio zaklonom. Zato što sam nju ja slušao kako se tuži, hvali, ili kako ponekad čak i šuti. Zato što je to moja ruža.

Ljubav i odnosi

* Tada nisam ništa shvaćao! Trebalo je da sudim po djelima, a ne po riječima. Nikako nisam smio pobjeći! Morao sam osjetiti njezinu nježnost skrivenu iza tih sitnih lukavstava. Ruže su pune proturječnosti! Ali ja sam bio odviše mlad da bih znao voljeti.

* Ako čovjek voli jedan cvijet koji postoji kao jedini uzorak među milijunima i milijunima zvijezda, dovoljno je da ga pogleda pa da bude sretan.

* Ono što me tako jako uzbuđuje kod ovog malog princa, to je njegova vjernost jednom cvijetu, to je slika jedne ruže što zrači u njemu kao plamen svijeće, čak i kad spava... Svijeće treba dobro čuvati: jedan dah vjetra može ih ugasiti.

* Ako voliš jedan cvijet koji se nalazi na nekoj planeti, slatko je noću gledati nebo. Sve zvijezde su rascvjetane.

Tajanstvena je zemlja suza.

* Čovjek samo srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo.

* Bilo da se radi o kući, o zvijezdama ili o pustinji, ono što ih čini lijepim, nevidljivo je!

* Ono što pustinju čini lijepom je saznanje da se negdje skriva izvor.

O ljudima i Zemlji

* Ljudi zauzimaju sasvim malo mjesto na Zemlji.

* Čovjeku nikad nije po volji, ma gdje bio.

* Ljudi se naguraju u brze vlakove pa onda zaborave za čim su krenuli, što traže. Tada postaju nemirni i počinju se vrtjeti u krugu...

* Čovjek je osamljen i među ljudima.

* Ljudi nemaju mašte. Ponavljaju ono što im se kaže...

* Govor je izvor svih nesporazuma.

Prijateljstvo

* Čovjek poznaje samo one stvari koje pripitomi. Ljudi više nemaju vremena da bilo što upoznaju. Oni kupuju već gotove stvari kod trgovaca. Ali kako ne postoje trgovci prijateljima, ljudi više nemaju prijatelja. Ako hoćeš prijatelja, pripitomi me!

* Ti postaješ odgovoran za ono što si pripitomio. Ti si odgovoran za svoju ružu.

* Kad čovjek dopusti da ga pripitome, može se dogoditi i da zaplače.

Pripremila Karmen Miletić

Tekst preuzet s: www.sensaklub.hr