Samohrano roditeljstvo može biti jedan od najvećih životnih izazova jer se roditelj najednom nađe u situaciji preuzimanja veće odgovornosti za odgoj svoje djece. Odgoj djeteta nije jednostavan i lagan posao, a bez partnera ulozi su još i veći. Samohrani roditelji sami nose potpunu odgovornost za skrb o djeci, što može stvoriti dodatni pritisak, stres i umor koji roditelje može omesti u tome da emocionalno podupiru ili discipliniraju svoje dijete. Svakodnevno suočavanje sa stresom često može izazvati osjećaj nemoći i dovodi do toga da se roditelji osjećaju loše. Važno je imati na umu da je određena količina stresa neizbježan dio kako života, tako i roditeljstva, koji se ne može u potpunosti ukloniti. Međutim, utjecaj stresa može se ublažiti vlastitim djelovanjem i suočavanjem, kao i traženjem pomoći i podrške od strane obitelji i okoline jer upravo je ta podrška ono što može pomoći uspješnijem nošenju sa zahtjevnom ulogom i poboljšati kvalitetu vlastitog i djetetovog života.

Ono s čime se jednoroditeljske obitelji često suočavaju i oko čega brinu je nedostatak muškog ili ženskog roditeljskog uzora za dijete. Ta briga je često prevelika i zapravo povremeno donosi još veće teškoće i zahtjeve pred roditelja. Kako bi djetetu nadoknadili odsutnost drugog roditelja, samohrani roditelji često znaju biti popustljivi u odgoju djece. Nastoje ispunjavati sve djetetove želje, bez procjene koliko je to dobro za njega, ne postavljajući mu pritom granice, a neprihvatljiva ponašanja djeteta ignoriraju opravdavajući ga situacijom u kojoj se nalazi. Takvim odgojem roditelj djetetu šalje krivu poruku o prihvatljivim načinima ponašanja, odnosno ne ukazuje mu na posljedice njegovog ponašanja. Uz takav pristup djeca kasnije mogu imati problema s poštivanjem autoriteta, odgovornošću prema sebi i drugima, društveno neprihvatljivim ponašanjem te niskim samopoštovanjem i samopouzdanjem.

samohrano-roditeljstvo-izazovno-je-i-zahtjevno-iskustvo

Ljubav, podrška, pohvale i postavljanje jasnih granica

Roditelji se zapravo ne trebaju osjećati krivima i pokušati nadoknađivati djetetu odsustvo drugog roditelja. Ono što mogu pokušavati činiti, kako bi između ostalog smanjili stres i osjećaj krivnje, je pokazivati svoju bezuvjetnu ljubav i podršku, pohvaliti dijete i postaviti granice. Objasnite pravila i očekivanja koja imate od djeteta, provodite ih i usklađujte s razvojem djeteta i razvijanjem sposobnosti za prihvaćanje veće odgovornosti. Odvojite vrijeme svaki dan za igranje, čitanje ili šetnju s vašim djetetom. To vrijeme ne mora biti dugo. Bitno je da što češće možete imate neko vrijeme koje ćete zajedno kvalitetno provesti. S obzirom da je to vrijeme teško organizirati, bilo bi dobro da unaprijed imate isplaniran način na koji ćete provesti zajedničke trenutke i to tako da pokušate naći aktivnosti koje su drage i vama i djetetu. Stvorite rutinu jer struktura kao što je, primjerice, redovit raspored obroka i odlazaka na spavanje, pomaže vašem djetetu da zna što može očekivati, a to je važno za razvoj sigurnosti i stabilnosti. Uz to, ostanite pozitivni. U redu je biti iskren sa svojim djetetom i pokazati kada vam je teško, ali važno je i podsjetiti ga da će stvari ići na bolje i zato razgovarajte s djetetom o promjenama koje se događaju. Poslušajte osjećaje vašeg djeteta i na njegova pitanja odgovarajte iskreno i u skladu s njegovom dobi i razvojem – izbjegavajući velike detalje.

Ne zanemarite sebe

Mnogi roditelji mogu osjećati grižnju savjesti i misliti da nisu dobri roditelji samo zato što imaju potrebu više vremena provesti sami sa sobom i baveći se stvarima koje ih ispunjavaju. Dobro je znati da smo svi mi ljudska bića sa svojim potreba i željama koje, ukoliko ih dugo ne ispunjavamo i potiskujemo, mogu rezultirati nekim neželjenim postupcima s kojima nećemo biti zadovoljni i neće imati dobre posljedice za nas, dijete i okolinu. Zato je važno odvojiti vrijeme za sebe i raditi ono što čini zadovoljstvo jer na taj način osim sebi, roditelj čini dobro i vlastitom djetetu. Zadovoljan i ispunjen roditelj u mogućnosti je ostvariti bolji i kvalitetniji, pun povjerenja odnos s djetetom. Biti samohrani roditelj može biti izazovno i zahtjevno iskustvo, ali uz ljubav, poštovanje i iskrenost, možete smanjiti stres jednoroditeljstva i pomoći djetetu rasti.

Tekst: Jelena Klopotan, dipl.psiholog, Telefončić – savjetovalište za rani razvoj djece

Foto: Profimedia