Stilovi roditeljstva i sport

Budući da često radimo s mladim sportašima, neophodno je, ali i poželjno, u suradnju uključiti i roditelje. Informacije koje dobijemo o razvoju djeteta, prilagodbi na školu, treninge i mnoge druge čimbenike djetetovog razvoja upotpunjuju sliku i mogu biti od velike važnosti u procesu psihološke pripreme mladog sportaša. Međutim, problem nastaje kad roditelji postanu previše uključeni u razvoj i napredak djeteta, iako im je prvotna namjera pružiti djetetu svu potrebnu ljubav i podršku.

Krenut ćemo od ovih posljednjih. Permisivni (još ih se naziva „popustljivi“) roditelji su oni koji njeguju stav: „Radi što god želiš!“ čime djeci šalju poruku da svoju malu karijeru mogu usmjeriti u kojem god pravcu žele, ali isto tako i da mogu odustati čim naiđu na prvu prepreku. Takvi roditelji mogu zahtjeve trenera doživjeti kao previsoke i često imaju strah da im se dijete ne ozljedi. Istovremeno, takva djeca se zbog niske roditeljske kontrole mogu osjećati nesigurno, impulzivno reagirati kad nešto nije onako kako su zamislili, a nije isključivo ni agresivno ponašanje kao rezultat frustracije na neostvarena očekivanja.

Indiferentni roditelji

Nadalje, indiferentni roditelji zauzimaju poziciju nezainteresiranih za sport kojim se dijete bavi. Djeca dobivaju poruku da se sama moraju razvijati, a podrška roditelja je svedena na minimum (eventualno u logističkom smislu, npr. prijevoz i financijska podrška). Takva djeca su često nesigurna, moguće sporije napreduju u sportskom razvoju, a u nekim slučajevima mogu postati čak i neprijateljski raspoložena i zahtjevna trenerima. Otežavajuća okolnost za trenere u individualnim sportovima kada imaju djecu permisivnih i indiferentnih roditelja je izostanak njihove podrške u planiranju sportske karijere djeteta.

Autoritarni roditelji

Autoritarni roditelji su „roditelji-generali“ s vrlo malo sluha za potrebe djeteta. Naglasak stavljaju na rezultat, skloni su kritikama, a istovremeno vrlo škrti na pohvalama. Njihov stav je: „Imaš sve što ti treba. Čemu onda ovakve pogreške/porazi?“. Djeca se u nedostatku odgovora na ova pitanja nerijetko povlače u sebe i često se osjećaju frustrirano. Za vrijeme natjecanja su skloni izrazitoj tremi i strahu od pogreške zbog visokih očekivanja i pritiska roditelja. Trenerima je teško surađivati s ovakvim roditeljima jer i na njih stvaraju pritisak brzog napredovanja i konstantno visokih rezultata, a u planiranju djetetove karijere, treneri ih često moraju „kočiti“ zbog njihovih nerealnih očekivanja, što često roditelji doživljavaju kao trenerovu nesposobnost i nestručnost, jer ne mogu ostvariti njihova visoka očekivanja.

Autoritativni roditelji

Za kraj – idealan tip su autoritativni roditelji. Oni su zainteresirani za sport, djetetu pružaju podršku u granicama mogućnosti, naglašavaju razvoj i napredak, a ne rezultat i trofeje. Njihova djeca su sigurna u sebe, vole pobjeđivati, ali im poraz ne predstavlja „kraj svijeta“ već nastoje naučiti lekciju i potruditi se biti bolji. Treneri s njima najlakše surađuju.

Dragi čitatelji i dragi roditelji – vjerujemo da ste prepoznali ove stilove ili kod sebe ili u svojoj okolini. Gledajući cjelokupno ponašanje roditelja i sportaša na natjecanjima, uz stil roditeljstva, treba uzeti u obzir i osobnost roditelja i karakter djeteta, koji utječu na konačno ponašanje. Dakako, nikad se ne ponašamo isključivo kao autoritativni roditelji, već se ponekad (zbog obiteljskih, poslovnih i inih razloga) ponašamo kao autoritarni ili permisivni roditelji. Važno je znati da komunikacija i odnos koji njegujete s djetetom ima dalekosežne posljedice i utječe na njegov psihosocijalni razvoj. Stoga budite otvoreni prema djetetu i objasnite razloge svog ponašanje i odluka i iznenadit ćete se koliko djeca razumiju vaše potrebe, želje i osjećaje.

Tekst: Matej Fiškuš, sportski psiholog

Preuzeto sa http://www.sportskipsiholog.com

Foto: Profimedia