Samoljublje: okretanjem fokusa od roditelja prema sebi, dijete doživljava stres. Želeći postati nezavisno, pokušava identificirati svoje vlastite interese. Da bi utvrdilo šta mu odgovara, često prelazi s jednog na drugo, “skače s teme na temu”, mijenja sportove, interese. Taj stres stalnih promjena se prenosi na čitavu obitelj. Šestogodišnjak se stalno hvali što je napravio, inzistira na svemu, bira mjesto gdje želi sjediti za stolom, ne želi tamo gdje mu kažu roditelji.

Testiranje granica: svaki put kada osjeti nezavisnost, dijete provjerava gdje su granice, ne sluša, radi ono što želi. Roditelji moraju stalno zahtijevati disciplinu jer osjećaju da gube kontrolu nad njim. Koliko god ih je nerviralo u prethodnoj godini što neprestano pita može li nešto napraviti, sada se s nostalgijom sjećaju tog vremena.

Strah od neugodnosti: kako je sve više s drugom djecom, plaši se da ga netko ne udari dok se igraju vani. Također, javlja se strah i zbog toga što mu se može dogoditii da se upiški dok je u vrtiću i da mu se djeca zbog toga rugaju. Kako je ovo sve zaista moguće, treba mu pomoći u razvoju samopouzdanja. Prisustvo odrasle osobe dok se igra u parkiću će umiriti dijete, razgovor i ohrabrivanje da slobodno pita da ode na wc će smanjiti strah od toga da se slučajno upiški.

Strah od neuspjeha: uključivanje djeteta u ekipne sportove prije sedme godine može biti jako stresno. Bez obzira na to što može razumijeti pravila igre, kontroliranje lopte na primjer za njega je još uvijek teško. Ili možda nema dovoljno kondicije da izdrži utakmicu. Poštovanje pravila također mu može biti teško. Bolje je da se natječe u igrama u sigurnijem okruženju, u krugu obitelji s roditeljima, braćom i sestrama. Za dijete predškolskog uzrasta važno je da se natječe sa samim sobom, sa svojim najboljim postignućima, a ne s drugom djecom.

Disciplina i samodisciplina: roditelji mogu svemu naučiti djecu dok su mala jer tada žele sve znati, osobito žele biti kao njihovi roditelji. To je proces, i za djecu on treba biti zanimljiv, nikako neugodan. Međutim, u želji da dijete nauče disciplini i da bi ga smirili, roditelji nekada izgovaraju čuvenu rečenicu: “Sjedi i šuti”! Trenutna bespogovorna poslušnost neće naučiti mališana kako da se ponaša kada u njegovoj blizini nisu roditelji, prije svega kad krene u školu. Dijete treba ovladati samodisciplinom, a nema dovoljno godina za to. Neka djeca to ne uspjevaju ni do adolescentnog doba, pa zbog toga imaju buran pubertetski period.

Tekst: Snežana Milanović, diplomirani medicinar fizioterapeut

Preuzeto sa:http://antistresvodic.rs

Foto: Profimedia