Univerzalnih pravila za učenje djeteta lijepom ponašanju nema i to, ako ste roditelj, zasigurno znate. Zato ćete u roditeljskoj praksi sigurno griješiti, ali činiti i mnogo dobroga. Shvatite da dijete ponekad mora biti nepristojno i neposlušno, a vi budite prije svega čvrsti, strpljivi, uporni i dosljedni. Jednog dana ćete se iznenaditi kako će vaš mališan spontano pozdraviti susjedu u stubištu i izmamiti njezine pohvale za vaš odličan odgoj.

Pa što danas znači bonton, pitamo se? Je li to neka stara knjiga sa smiješnim opisima i crtežima o tome kako upotrijebiti po pet vilica i noževa koji stoje uz tanjur? Gdje te manire žive? Trebaju li nam uopće u životu? Jesu li bonton, manire i djeca spojivi pojmovi kad mališani po prirodi jesu sve ono što bonton nije - spontana, zaigrana i slobodna? Odgovore na ova pitanja djelomično je dalo vrijeme u kojem živimo jer rijetko dolazimo u situacije kad koristimo više od jedne vilice i noža za jelo. No, mnoge ostale odgovore o lijepom ponašanju još ne može dati nitko drugi, nego sam roditelj odgajajući svoje dijete. On će biti osoba koja će naučiti dijete treba li ili ne treba pozdraviti susjeda u prolazu, treba li zahvaliti na usluzi ili daru, treba li pomoći starijoj osobi ponijeti teret po stubama i slično.

Zašto su nam potrebne manire? Psiholozi smatraju da manire i bonton povezuju ljude i čine život u zajednici ugodnijim. Prva zajednica u kojoj dijete živi je obitelj pa ono u njoj stvara i prve temelje lijepog ponašanja. Sve se događa promatranjem roditelja. Učenjem obiteljskih rituala dijete se prvo uklapa u svakodnevni zajednički život obitelji i usvaja njezinu komunikaciju. To znači da će roditelji svojim primjerom naučiti dijete da se pozdravljaju kad netko stiže kući, da se svima poželi "Dobar tek!" prije objeda jer žele njegovati ugodnu zajedničku atmosferu objedovanja ili će inzistirati da se ne smije pričati s punim ustima.

Roditelji kao primjer

Kako se ponašati za stolom pri objedu, smije li se kopati nos, kada i kako reći hvala, molim ili dobar dan, pravila su koja se, međutim, ne usvajaju preko noći. Na njima roditelji trebaju strpljivo i uporno raditi bez velikih očekivanja na kratke staze. Nažalost, sve je manje roditelja koji shvaćaju važnost takvog odgoja i još važnije ne razumiju presudnu ulogu svog primjera koji svakodnevno pružaju djeci. Zašto bi dijete znalo da treba pozdraviti susjeda ili se ustati u tramvaju starijoj gospođi ako vi to u njegovoj prisutnosti ne činite?

Učimo se pozdravljati

Zasigurno nema roditelja kojem nije drago kad njegovo dijete spontano pozdravi susjedu na stubištu i izmami pohvale na račun vašeg odličnog odgoja. Kako naučiti dijete pozdravljanju i uljudnim riječima? Temelji ovih manira mogu se učiti u najobičnijim svakodnevnim situacijama. Primjerice, kad dijete navečer odlazi na spavanje. Mali ritual pozdravljanja prije sna djetetu za početak daje osjećaj reda i jača osjećaj sigurnosti roditeljskog doma, što je djeci vrlo važno za zdravo odrastanje. Pozdrav, između ostalog, jasno označava trenutak kad nagovaranje roditelja više neće upaliti jer se zna da slijedi spavanje. Pozdrav daje izvrsnu priliku da dijete spontano poštuje roditelja i onoga što roditelj traži. Ne treba zanemariti ni poljubac, zagrljaj i maženje kao priliku za posljednje nježnosti tog dana ili za pomirenje, ako je bilo nekih nesuglasica. Koristi od ovog malog obiteljskog običaja su višestruke.

Lijepo ponašanje za stolom

Objed je prva prilika u kojoj dijete susreće pravila lijepog ponašanja. Ona se mogu početi učiti čim dijete prvi put može samostalno sjediti s obitelji za stolom. S godinu dana dijete je već u stanju samostalno jesti prstićima, znatiželjno je, želi isprobati, naučiti i promatra sve što se oko njega događa. Zato će obitelj u kojoj se njeguje osmijeh i rečenice kao "dobar tek", "hvala također" ili "hvala" za dodanu sol ili malu uslugu naučiti dijete istim riječima i ponašanjima tijekom jela. Ako se majka razveseli i zahvali tati koji je izmasira na kraju dana ili joj skuha šalicu čaja, tad će i dijete naučiti radovati se i zahvaliti za dar koji će dobiti od bake. S druge strane, u obitelji u kojoj majka tijekom ručka gleda televizor, a tata čita novine, oboje odsutni duhom, dijete neće naučiti da je jelo vrijeme kad se obitelj druži, razgovara i razmjenjuje događaje tog dana. Sasvim maleno dijete u takvoj situaciji ne samo da neće učiti lijepo se ponašati, ono, nažalost, neće jesti s apetitom, a iz dosade će se vjerojatno početi igrati hranom. Tad se stvara odličan poligon za igre bez granica s hranom i majkom koja se na kraju ipak mora služiti trikovima ne bi li nahranila dijete.

Jedan dvogodišnjak može na miru za stolom sjediti i lijepo se ponašati samo 15 minuta. To vrijeme morate iskoristiti kako bi se dijete najelo pa mu ne dajte povoda za igru; odrezak narežite na komadiće veličine zalogaja koje ono može staviti u usta, dopustite da pokoji komadić završi na stolu, ali ne dopustite da dijete vrijeme za stolom potroši samo na igru. Kad primijetite da djetetova koncentracija popušta, a smatrate da još nije dovoljno pojelo, uzmite vilicu i pokušajte ga vi nahraniti. Psiholozi općenito smatraju kako je igranje hranom često znak da dijete više nije gladno. Zabavlja li se s pire krumpirom ili graškom, najbolje je uzeti djetetu vilicu iz ruke i pustiti ga od stola. Prema djetetovim reakcijama lako ćete vidjeti je li zaista još gladno i još važnije, pokazati mu granice te izbjeći da se stol i tanjur pretvore u bojno polje. Trogodišnjak je već prava mala mudrica i lako će koristiti hranu kako bi manipulirao vama, što možete spriječiti. Pomažu i rečenice tipa: "Ako si zaboravio kako se pravilno jede, morat ću te ja ponovno hraniti." Ovakav napad na ego, dijete neće moći podnijeti i vjerojatno će samo ponovno posegnuti za jelom.

Manire u javnosti

Lijepo ponašanje i manire ne moraju biti noćna mora za roditelje i dijete. Uz malo roditeljske mudrosti sve će se odvijati mnogo jednostavnije i brže. Primjerice, s djetetom ste u šetnji i sreli ste prijatelja s kojim biste rado popričali uz kavu. Ali dijete je s vama i znate da taj razgovor ubrzo neće biti moguć jer će dijete od dosade postati nemirno, rušiti pepeljare sa stola, ometati razgovor i činiti sve ostale nepodopštine. Znajte da vaše dijete ne mora postati vandal ako vi preduhitrite takvo ponašanje koje će sigurno uslijediti. Samo ne smijete od djeteta tražiti više nego što ono može dati za stolom u kafiću gdje je silno dosadno. Neke majke taj problem rješavaju tako što u torbi sa sobom uvijek imaju malenu igračku, bojanku i bojice ili mali zalogajčić.

Lijepo ponašanje roditelji od djeteta najviše priželjkuju upravo izvan kuće. A tu su klinci jednako nestašni kao i kod kuće. Neugodnosti vas mogu snaći u trgovini kod police sa slatkišima, u tramvaju, a tad se neke majke snalaze na razne načine. Ovisno o starosti djeteta, upalit će razne metode. Prvi i vrlo učinkovit trik je odvlačenje pozornosti zanimljivom pričom, ukazivanjem na neki detalj u djetetovu vidokrugu i, naravno, mali autić, lutkica ili slično u majčinoj torbi. To često skraćuje trajanje ekscesa kod najmlažih. Ovi trikovi vjerojatno neće biti učinkoviti kod jednog petogodišnjaka, no ako je dijete toliko staro, a neposlušno, to je znak da u odgoju ne činite sve kako treba i vrijeme je da promislite u čemu griješite.

Što očekivati...

...od 2-godišnjaka

Za stolom dijete sjedi na miru maksimalno 15 minuta i tad polako gubi koncentraciju. Jede prstićima, a zatim se jelo pretvara u igranje. Tada ga možete pustiti od stola i objasniti mu da nije pristojno ometati ostale dok jedu.

Svojim primjerom potičite dijete na izgovaranje riječi "hvala", "molim" čim ono progovori. Jednako ga tako uvijek pozdravljajte pri susretu i rastanku jer će kad-tad ono to samo spontano ponoviti.

U javnosti se dvogodišnjak ponaša sasvim spontano i ne zna se kontrolirati. Odvraćanje pozornosti igračkom, bočicom s čajem ili jednostavno zagrljajem najbolje je rješenje dok dijete izražava bijes i više.

...od 3-godišnjaka

Zna jesti s dječjim priborom i zna da se prije nego što počne jesti za stolom trebaju okupiti svi. Još mu trebate hranu narezati na komadiće veličine zalogaja.

Budući da je ovo doba kad dijete prolazi fazu sramežljivosti, možda se neće usuditi pozdraviti susjedu ili goste. Vi ga i dalje potičite na pozdravljanje i lijepo ponašanje svojim primjerom i nemojte ga javno sramotiti opominjući ga.

Dijete ove dobi zna ponešto o pravilima ponašanja u javnosti, ali još ćete ga najbolje smiriti ako u trenucima lošeg ponašanja pokušate s odvraćanjem pozornosti. Crtanje je vrlo dobro rješenje.

...od 4-godišnjaka

Vaše dijete zna pravila ponašanja za stolom (ako ih je imalo od koga naučiti). Zna da na kraju jela treba čekati dok svi ne pojedu, odnosno pitati ako se želi udaljiti od stola. Također zna da se pri zijevanju, kašljanju i šmrcanju treba staviti ruka na usta i nos. Polako bi trebalo naučiti da se tijekom jela ne odlazi na zahod, nego je to potrebno napraviti prije ili poslije jela.

U gostima dijete zna da ne smije otvarati tuđe ormare, da treba zamoliti za čašu vode i pozdraviti na odlasku. Zna pozdraviti i mahnuti, ali rukovanje još možda nije savladalo.

Dijete ove dobi zna već mnogo, ali vjerojatno još neće samo ponuditi mjesto u tramvaju starijoj osobi, niti će poštivati pravilo stajanja u redu pred blagajnom. I dalje ste vi presudan primjer. No, u ovoj dobi dijete mnogo brže usvaja znanja pa biste sada već trebali biti i dosljedniji u ponašanju.

Tekst: roditelji.hr

Foto: Profimedia