Učiteljica osnovne škole dala je svojim učenicima zadatak da napišu esej o tome što bi htjeli da im Bog napravi. Na kraju dana, dok je ocjenjivala eseje, pročitala je jedan koji ju je učinio vrlo emocionalnom.
Njezin muž, koji je netom ušao u stan, ugledao ju je uplakanu i upitao: “Što se dogodilo?” “Pročitaj ovo, to je esej jednog od mojih učenika.”
“Bože, večeras te molim da mi učiniš nešto vrlo posebno. Učini da postanem televizor. Želim zauzeti njegovo mjesto i živjeti kao televizor u mojoj kući.
Želim imati svoje posebno mjesto i da se moja obitelj okuplja oko mene. Želim da me shvaćaju ozbiljno dok govorim. Želim biti centar pažnje i da me se čuje bez prekidanja i pitanja.
Želim biti u društvu svoga tate kad dođe kući s posla, čak i kad je umoran. Želim da me moja mama želi čak i kad je uzrujana, umjesto da me ignorira. Želim da se moja braća bore kako bi bili sa mnom.
Bože, ne tražim previše. Samo želim živjeti kao televizor.”
U tom je trenutku ganuti muž rekao: “O moj Bože, jadno dijete. Kakve grozne roditelje ima.”
Žena ga pogleda i kaže: “Ovaj je esej napisala naša kćer!”
Izvor: http://atma.hr/
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima (Narodne novine, br. 111/2021, 114/2022), komentiranje na našim portalima omogućeno je samo korisnicima koji su se prethodno registrirali i koji su se upoznali s našim pravilima komentiranja. Zabranjeno je postupanje suprotno odredbama članka 94. stavka 2. Zakona o elektroničkim medijima, a svaki je korisnik osobno odgovoran za cjelokupan sadržaj koji objavi ili učini dostupnim.
Još uvijek nema komentara - sjajna prilika da pokreneš raspravu.