Svaki od roditelja predstavlja dio identiteta djeteta. Roditelji su odgovorni za kvalitetu odnosa s djecom, a dijete ima potrebu održavati odnos s oba roditelja. U slučaju razvoda ne prestaje roditeljska uloga. Tijekom razvoda roditelji pojačano trebaju paziti na potrebe djece. Djeca imaju jaku potrebu osjećati se sigurnima i pripadati obitelji. Razvod roditelja djeci predstavlja gubitak obitelji kakvu su imali i narušava im osjećaj sigurnosti i pripadanja. Ako roditelji propuste preuzeti odgovornost za kvalitetu odnosa s djecom tijekom i nakon razvoda, odgovornost će preuzeti djeca. Djeca se ne znaju nositi s preuzetom odgovornosti i ona im predstavlja teret koji značajno utječe na njihovo ponašanje i doživljavanje.

Dječja empatija

Djeca imaju snažnu potrebu da su im roditelji sretni. Pokušat će učiniti sve kako bi oba roditelja bila sretna makar pri tome zanemarili vlastite potrebe. Djeca imaju razvijenu empatiju te se podjednako brinu o oba roditelja. Kako bi zadržali osjećaj pripadanja djeca će surađivati s roditeljima zanemarujući vlastiti integritet. Zadržavanje „dobre slike“ roditelja potrebno je djeci kako bi održala dobre odnose, posebno s roditeljem s kojim ne živi.

Ima slučajeva u kojima su djeca prisiljena birati stranu. Katkad dijete zauzme stranu, svojevoljno, na temelju vlastite procjene situacije, a kadkad zbog prisile jednoga ili oba roditelja. Roditelji koji se ljute na svoje bivše partnere, koji preko djece šalju neprijateljske poruke i govore protiv drugog roditelja pred djetetom, izazivaju veliki stres i stavljaju dijete u poziciju tzv. konflikta lojalnosti. Istraživanja pokazuju da su djeca koja su u konfliktu lojalnosti više depresivna i anksiozna u usporedbi s djecom čiji su roditelji u sukobu, ali nisu uključili djecu u svoje svađe. Većina adolescenata čiji su roditelji u sukobu, što imaju veći osjećaj konflikta lojalnosti, depresivniji su i njihovo ponašanje više odstupa od uobičajenoga. Kada roditelji koji su u sukobu, uspiju izbjeći uključivanje djecu u svoje razmirice, prilagodba njihove djece na razvod se ne razlikuje značajno od one djece koja dolaze iz obitelji s nižom stopom sukoba u razvodu.

Postavljanje jasnih granica

Često jedan od roditelja ima veće zahtjeve i čvršće granice u odnosu na dijete od drugog roditelja. Djeca su sklona iskazivati svoju povrijeđenost i ljutnju prema roditelju koji ima slabije granice. Odnos će se narušiti ako roditelj ne postavi jasne granice koje odgovaraju dobi djeteta. U takvim situacijama dijete će iskoristi situaciju razvoda kako ne bi obavljao svoje svakodnevne zadatke, npr. ispunjavanje školskih obveza.

Dijete će se uspješnije nositi s promjenama ako se roditelji uspješno ostvaruju u svojim roditeljskim ulogama. Ako roditelji pokazuju interes za dijete i njegove aktivnosti osjećaj pripadanja može se i dalje njegovati. Stabilnost odnosa između roditelja i djece može se održati ako se prema problemima koje donosi razvod odnosi s krajnjom pažnjom i brigom. Djeca trebaju snažnu uključenost oba roditelja kako bi se osjećala sigurna i mogla imati djetinjstvo, a ne biti opterećena problemima odraslih.

Napisao: Mihael Kozina, Centar za djecu, mlade i obitelj Modus

Foto: Profimedia