razlike-izmedu-djevojcica-djecaka

Djevojčice su osjetljivije na buku.
Djevojčice prohodaju u prosjeku dva mjeseca ranije i počnu govoriti četiri do pet mjeseci prije dječaka.
Djevojčicama je za igru dovoljan jedan kutak. One oblače lutke, glume ili slažu slagalice na vrlo ograničenom prostoru.
Istraživanja pokazuju da su "ženske bebe" društvenije od samog rođenja. Međutim, znanstvenici smatraju da roditelji od prvog trenutka više maze kćeri i razgovaraju s njima, tako da je moguće da zbog toga ranije kao odgovor i dobivaju osmijeh ili kontakt očima.
Hormon estrogen pomaže djevojčicama da, u dobi od šest do dvanaest mjeseci, razviju neurološke veze između lijeve i desne moždane hemisfere, pa su zato ranije sposobne progovoriti, ali i vrlo rano izraziti suosjećanje.
U dobi do deset godina djevojčice ljepše pričaju i imaju bogatiji rječnik, ali im je razmišljanje ograničenije nego kod dječaka.
Nakon puberteta alergije više napadaju djevojčice. Neki stručnjaci upozoravaju na to da roditelji kod adolescentica teže uočavaju zdravstvene probleme, pogotovo one psihičke naravi, upravo zato što su djevojčice u najmlađoj dobi manje obolijevale.
Da bi se djeca razvijala pravilno, vrlo je važan i odnos okoline prema njima. Djevojčice su u blagoj prednosti, jer im se roditelji od rođenja obraćaju nježnijim riječima: "Kako je moja princeza?", "Tko je to danas tužan?".

Bebe dječaci više plaču od beba djevojčica. Pretpostavlja se da je razlog tomu što se oni teže prilagođavaju uvjetima izvan mamina trbuha.
Dječaci su, kad se rode, teži u prosjeku 100 grama od djevojčica. Oni, također, dobivaju više na težini u prvih šest mjeseci života, pa zbog toga postoje i odvojene tablice rasta za dječake i djevojčice.
Dječacima je za pravilan razvoj potrebna širina. Oni sazrijevaju dok jurcaju po kući ili parku, penju se na drveće, lome stvari… Manje su oprezni od djevojčica i nezgode shvaćaju manje tragično.
U najmlađoj dobi dječaci više obolijevaju od alergija i infekcija.
Dječaci u predškolskoj dobi i mlađim školskim razredima razmišljaju originalnije, logičnije, ali to često ostaje nezapaženo − jer ne govore mnogo.
Dječaci se koriste jednom po jednom moždanom hemisferom. U najranijoj dobi više se oslanjaju na lijevu stranu mozga, pa se smatra da im zato bolje leže logički zadaci.
Između ostalog, dječaci su snalažljiviji u orijentaciji, ali im zato strpljenje nije jača strana − jer hoće sve i odmah.
Roditelji rjeđe nose dječake od djevojčica, često ih grde i uglavnom im se obraćaju naredbama − što oni, kada odrastu, usvajaju kao model ponašanja. Zbog toga je velika vjerojatnost da će se i oni tako ponašati prema svojoj djeci.