Kada bebu skinuti iz pelena? Zagovornici metode eliminacijske komunikacije kažu: Odmah nakon rođenja!

Godinama prije nego što je Andrea postala mama, znala je za jednu stvar koju nikada nije željela prakticirati kao roditelj. Zapravo, i sama pomisao na to, stvarala joj je mučninu u želucu. Nije mogla zamisliti pelene pune izmeta s kojima bi trebala imati posla dvije godine po djetetu. No, tada je vidjela objavu na Facebooku koja joj je promijenila pogled na roditeljstvo.

Četiri godine nakon toga Andrea je ostala prvi put trudna i odmah se sjetila tog posta na Faceu te kupila knjigu o eliminacijskoj komunikaciji, odnosno metodi kojom primjećujete znakove koje beba šalje kada želi na WC i tada je stavljate na tutu ili držite iznad zemlje dok ne obavi nuždu.  Na dan kad je Andrea rodila svoje prvo dijete, dječačića, uzela je tutu čim je primijetila kako se novorođenče meškolji.

Držala ga je iznad tute, kao što je vidjela u knjizi, sve dok nije obavio veliku nuždu. Kada je vidjela da je 'upalilo', više nije niti pomišljala da koristi pelene. 'Ovo je totalno otkriće! Posvetila sam se poučavanju svoje bebe i sigurna sam da sam zbog toga postala bolja mama', rekla je Andrea.

U sljedećih osam godina Andrea je rodila još četvero djece, a sa svima je primijenila metodu eliminacijske komunikacije. Andrea tvrdi kako je eliminacijskom komunikacijom izbjegla da njezina djeca budu u mokrim i 'pokakanim' pelenama, a kroz proces komunikacije, koji joj je bio potreban da primijeti kada šalju znakove da trebaju obaviti nuždu, izgradila je s njima i duboku emotivnu povezanost.

Uglavnom, svaki put kad bi se jedna od njezinih beba probudila, ona ili njen suprug prvo bi je stavili na tutu. Kao prednosti ovoga pristupa, Andrea navodi da je djeci ugodnije, nemaju problema s osipom, zatvorom, da postaju svjesniji svoga tijela i sebe općenito. Andrea je svjesna činjenice da mnogi roditelji vide eliminacijsku komunikaciju kao metodu koja je izvediva jedino ako ste stalno sa svojom djecom.

No Andrea, osim što je mama, ona vodi tri tvrtke i održava svoje kućanstvo unatrag osam. Ona uspješnost u provođenju ove metode pripisuje dvama trikovima: ne koristi ovu metodu 24 sata dnevno sedam dana u tjednu, nego povremeno, ali sa sviješću i namjerom da ju provodi 24 sata tijekom7 dana, a pelenu prihvaća kao alternativu, ali ne mjesto za obavljanje nužde; povremeno koristi pelene, sve dok bebe ne počnu hodati.

Andrea kaže kako su ona i suprug manje pod stresom ovakvim načinom odgoja i da su samo bili dosljedni u želji da održe higijenu svojih beba, a djeca su to prihvatila. Svi petero njezine djece bilo je bez pelena tijekom dana od trenutka kada su naučili hodati, a od druge godine života bili su suhi, bez pelene, cijelu noć.

Ova mama tvrdi da su njezina djeca neovisna, samopouzdana i da imaju razvijenu samokontrolu.

Tata Tom iz Sidneyja u Australiji tvrdi kako roditelji, jednako kao što počinju prepoznavati znakove da je beba gladna, mogu naučiti prepoznavati kad mora obaviti toalet, a Montana, njegova partnerica i majka njihove kćeri,  na videu objavljenom na Youtubeu ispričala je kako joj se 'ideja isprva činila  ludom', ali da ih je spasila kupnje pelena otkad je Blue navršila dva tjedna.

Navodno, uspjeli su u jednom danu, kad se Tom doista posvetio tome da djevojčicu stavi na tutu svaki put kad mu se činilo da joj se piški ili kaka, naučiti i da je koristi. Od tada, ovi roditelji tvrde, Blue ih samo pogleda kad treba i oni je stave na tutu. 'Bebe su rođene bez prethodnog znanja kako, odnosno gdje se obavlja nužda, pa ako ih ne naučimo da se to radi u pelenu, ne moramo ih kasnije ni odvikavati od pelene', kaže Montana, a oboje svim roditeljima preporučaju metodu eliminacijske komunikacije.

Tekst: Sanja Matasić

Foto: Instagram, Youtube