Što kad vaše dijete ne želi sudjelovati u grupnim aktivnostima?

Četverogodišnje ili petogodišnje dijete koje ne želi sudjelovati ni u kakvim aktivnostima sa svojim vršnjacima nije neki malo nesocijalizirano 'čudo', tvrdi Ashley Morgan, klinička psihologinja s Instituta za dječji razvoj u Torontu.

Naravno, u obzir treba uzeti i njihov kognitivni razvoj, koji također ovisi od djeteta do djeteta. Raspon njihove pažnje može biti kratak, a pamćenje se još razvija. 'U toj dobi djeci teško zadržavaju pažnju na jednoj aktivnosti', kaže Morgan.

No često je prisutna i tjeskoba zbog razdvajanja i strah od nepoznatih ljudi. Bilo koji od ovih čimbenika može spriječiti da se dijete osjeća dovoljno ugodno kako bi sudjelovalo u grupnoj aktivnosti.

Prelazak s jedne aktivnosti na drugu ili, jednostavno, napuštanja doma, kao sigurnog mjesta, može biti teško za djecu ove dobi. Ako djetetu odjenete neuobičajenu odjeću ili sportsku opremu i izlazak iz sigurne zone u određeno doba dana može stvoriti probleme kao što je otpor, plakanje, odbijanje izlaska i odlaska na neku grupnu aktivnost kao što je sport, ali i neki drugi strukturirani sadržaj.

Stupanj razvoja socijalnih vještina djeteta i prethodna iskustva s djecom u jasličkoj ili vrtićkoj grupi te svladavanje različitih sadržaja također mogu utjecati na to hoće li dijete lakše ili teže prihvatiti uključivanje u grupu, no ne smijemo zanemariti niti osobnost i temperament djeteta. Jer, neka djeca jednostavno trebaju više vremena u krugu obitelji kako bi uzeli 'pauzu' od raznih socijalnih podržaja.

I što roditelj doista može učiniti?

Prvi je korak, upozorava psihologinja Morgan, preispitati jesu li vaši ciljevi u skladu s razvojnom fazom vašeg djeteta. Što je razumno očekivati ​​kada su u pitanju socijalne vještine u odnosu na dob djeteta? 'Zastanite i promislite: Što je primjereno očekivati od djeteta, s obzirom na to da još uvijek samo uči i prilagođava se na ovaj svijet?'

Također, svakako, razmislite i o tome vodite li dijete na takve aktivnosti u doba dana kada je umorno, gladno ili previše stimulirano budući da je iza njega već cjelodnevni boravak s vršnjacima u vrtiću. Ako je odgovor na bilo koje od ovih pitanja potvrdan, najprije se pozabavite djetetovom potrebom - ili rasporedom.

Čak i prije nego što svoje dijete upišete u neku aktivnost, razmislite o njegovim afinitetima, interesima i vještinama. Ako odaberete aktivnosti za koje vaše dijete pokazuje interes i u kojima će izražavati svoje vještine i talente, ono će kroz takve aktivnosti stjecati pozitivna iskustva.

Ako svoga mališana upišete na nogomet samo zato što je to neka vaša neostvarena želja ili jer ga vidite kako će biti uspješan nogometaš, ne samo što će dijete biti frustrirano jer ga više zanima umjetnost, nego će se kod njega stvoriti negativno iskustvo koje može utjecati na daljnji razvoj socijalnih vještina.

Ono što muči mnoge roditelje pitanje je što ako dijete počne s nekom aktivnošću, pohađa je neko vrijeme, ali zaključi da mu se ne sviđa. Je li u redu prekinuti aktivnost ili uvjeriti dijete da ustraje barem godinu dana? Pokazujemo li djetetu kako je odustajanje opcija u životu ako mu dopuštamo da često mijenja aktivnosti?

Psihologinja Morgan savjetuje da, ako se čini da je djetetu aktivnost mrska, ako ne ide tamo s voljom i želi odustati, u redu je odustati i potražiti aktivnost koja mi se više sviđa. Ili, možete čak bavljenje aktivnošću pauzirati dok dijete ne pokaže ponovni interes ili definitivno odluči da želi nešto drugo. To nikako ne znači da ste popustljiv roditelj kojemu dijete skače po glavi, nego da ga učite samostalnom odlučivanju i kritičkom razmišljanju.

Ne brinite, kako vaš predškolac bude rastao, tako će biti zainteresiraniji za grupne aktivnosti jer će se i njegove socijalne vještine razvijati.

Tekst: Sanja Matasić

Foto: Shutterstock