Još
Ostalo

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Meni koja se pomučila oko dojenja bilo je uvredljivo čuti 'lako tebi, ja nisam imala dovoljno mlijeka'

Podsjećamo vas na odgovor na pitanje zašto žene najčešće odustaju od dojenja, na koje nam je odgovorila doula Una Pašić Gregović, koja pak na Instagramu objašnjava do kada je dobro dojiti i smije li žena dojiti kada je bolesna

Nemali broj puta čula sam rečenicu 'lako tebi, ja sam kratko dojila, jer nisam imala dovoljno mlijeka'. Svjesna da uistinu postoje žene koje iz opravdanih razloga nisu mogle dojiti, čak i one koje to nisu željele (a posebno cijenim njihovu iskrenost da to i priznaju), smetale su mi izjave onih žena koje se jednostavno nisu dovoljno potrudile. Jer dojenje je sve samo ne lako! I baš zato što sam svo troje djece dojila (13, 14 i 18 mjeseci), mnoge su moje prijateljice zaključile da je meni dojenje išlo glatko. Čak i kada sam im pričala da su prva dva mjeseca bebe stalno ‘visile’ na meni, čak i kada sam im govorila da me i patronažna sestra uvjeravala da ipak nemam dovoljno mlijeka ili ono nije dovoljno dobro… A ja jednostavno nisam odustala unatoč silnim izazovima na koje sam svaki put iznova naišla u početcima. Činilo mi se da im je bilo jednostavnije zaključiti da 'nemaju dovoljno mlijeka', nego li se za uspjeh malo više pomučiti. I moram priznati da su mi njihovi komentari s početka, katkada znali biti uvredljivi. Nakon toliko boli, suza, neprospavanih noći i mnogih drugih komplikacija koje se mogu pojaviti tijekom dojenja, uistinu su mi smetali zaključci da je meni bilo lako. 

Upravo zato pitala sam nedavno doulu Unu Pašić Gregović zašto toliko zdravih žena nakon zdravih trudnoća koristi baš tu rečenicu 'nisam imala dovoljno mijeka', nakon što vrlo brzo odustanu od dojenja. (Naravno, poštujući i činjenicu da je (ne)dojenje i stvar vlastitog izbora, ali i da su problemi s dojenjem itekako mogući.) Jesu li one uistinu uvjerene da nisu imale dovoljno mlijeka samo zato što su im bebe u početku dosta plakale, zato što im bebe nisu sisale onako kako piše u knjigama, svaka tri sata, nego češće i dugo, zato što su bile premorene od učestalih buđenja…? U ovom Svjetskom tjednu dojenja, podsjećam vas na njezin odgovor, ali i na to da je do 7. kolovoza 'Doulina knjižica o dojenju' koju je napisala, na popustu. 

'Ovo je rečenica iz moje knjižice: 'Zapamti! Način na koji odlučiš hraniti svoje dijete tiče se samo tebe i nikoga drugoga. Bilo da je riječ o dojenju, izdajanju ili formuli, uvijek će se naći pojedinci koji će osuđivati tvoj pristup i nalaziti mu mane pa pokušaj tome ne pridavati preveliku pažnju, već donesi odluku koja je najbolja za tebe i tvoju obitelj', kazala mi je Una te nastavila: 'Mislim da je bitno imati na umu da majke doživljavaju kritike na svaku svoju odluku, pod velikim su povećalom društva i stalno se nameće pritisak te umjetno stvorene ‘savršene’ mame, koja zapravo nikada nije postojala, niti će postojati. Odluka o hranjenju svog djeteta je jako intimna i ne tiče se nikoga osim majke, dok god dijete dobiva što mu treba. Nije ničije mjesto da se u to petlja i osuđuje. Nitko od nas ne zna što stoji iza odluke majke, što je prošla, zašto se za to odlučila, koje su bile okolnosti… Ono što trebamo je educirati mame, podržati ih i pomoći im', govori.

'Ono što mi je samo bitno naglasiti kod rečenice 'nisam imala dovoljno mlijeka' jest da je to često krivo vjerovanje i jedan od najštetnijih mitova u koje se mame uvjeri. Kada pričamo o zdravoj mami i bebi, mamino tijelo proizvodi točno onoliko mlijeko koliko bebi treba. Prvih dana to je par kapi po podoju, ali to je sasvim dovoljno da se napuni bebin želučić, koji je tih dana veličine trešnje. Nakon toga nadolaze veće količine mlijeka, koje se onda prilagođavaju djetetovim potrebama. Ponekad nam se zbog skokova u razvoju, mekoće grudi i drugih faktora čini da nemamo mlijeka, ali to zapravo nije istina! Više i detaljnije o tome pisala sam u knjižici', kazala nam je Una, koja je ovom knjižicom tek zakoračila u svijet svojih projekata, kojima se vesele svi oni koje ova tematika zanima. 

Za one koji ju još ne prate na Instagramu (ovdje) donosimo i postove u kojima odgovara na pitanje do kada dojiti, ali i je li dopušteno dojiti kad je mama bolesna. 

'Do kada dojiti dijete? Moram priznati da me iznenadila količina puta koliko je ovo pitanje bilo postavljeno, kao i varijacije na način postavljanja pitanja koje su bile, 'može li se dijete dojiti predugo?', “kada moram prestati dojiti dijete?”, “do kada se dijete smije dojiti?”, “do kada se dijete smatra dojeno?”, “ima li dojenje iza godinu dana smisla?”... Zato mislim da je bitno da na ovo pitanje odgovorim i da zaključimo ovu temu na jedan način koje će majkama donijeti mir. Neki savršeno 'točan' odgovor i kriterij za dojenje koji bi bio aplikabilan na svaku majku i dijete ne postoji. Ono čime se možemo voditi su dvije stvari. Istraživanja, odnosno znanstvena saznanja, i naša osobna majčinska intuicija i poznavanje sebe i svog djeteta.  Svjetska zdravstvena organizacija, bazirajući se na kumulativnom znanju mnogobrojnih istraživanja predlaže iduće: dojenje se preporuča minimalno šest mjeseci (kada bi dijete trebalo biti isključivo dojeno, bez uvođenja krute hrane/kašica te vode/čajeva/sokića), a prosječno se savjetuje da se doji do druge godine djetetova života. Međutim bitno mi je naglasiti da i nakon djetetove druge godine života majčino mlijeka može imati bitnu funkciju, te ne gubi u kvaliteti niti u sposobnosti da se prilagodi djetetovim potrebama. Majčino je mlijeko osim nutritivno, iznimno bogato i antitijelima kada je dijete bolesno, djetetu pruža utjehu i dokazano smanjuje razinu kortizola a povećava razinu oksitocina (hormona ljubavi i povezanosti) a ima i drugih mnogobrojnih benefita. U većini starih kultura bilo je normalno dojiti i dugo nakon dvije godine, gdje se čak granica za prestanak dojenja gledala ovako - ili kada dijete samo odluči ili kada djetetu ispadne prvi mliječni zub. Ono što ljudi nazivaju 'produljeno' dojenje, odnosno dojenje nakon djetetove druge godine života, zapravo je fiziološki normalno, prirodno i ima mnogobrojne benefite za mamu i dijete. ime rečeno, također ima žena koje nisu u mogućnosti dojiti do djetetove druge godine života. To može biti radi zdravstvenog stanja, životnih mogućnosti, osobnih odluka… No to ne znači da recimo staž od 6 mjeseci ili od godinu dana (dijete prvih dana nutritivno najviše ovisi o majčinom mlijeku čak i nakon uvođenja dohrane) nije imalo prednosti. Dapače, to je divan dojenački staž koji je donio puno dobrobiti. Zato ne postoji univerzalno savršen odgovor na ovo pitanje. Idealno bi bilo da dijete što duže doji, ali bitni faktori su tu i mogućnosti, zdravstveno stanje majke te naravno djeteta i majčina intuicija kada je vrijeme za prestati. Kada podržavamo dojenje podržavamo ga u cijelosti, bilo da majka doji godinu dana ili 5 godina, te je zaista bitno znati da bez obzira na pritisak okoline ne postoje kriteriji kada se MORA prestati dojiti ili do kada se SMIJE dojiti (ako pričamo o zdravim situacijama majke i djeteta). Iako nažalost postoje društveni pritisak i norme, one su nažalost utemeljene na krivim principima, a ne na istraživanja i činjeničnom znanju kojeg imam. Majke se kod dojenja čak i duže od godinu dana (bez obzira što je globalni zdravstveni prijedlog barem dvije godine) kod nas često susreću s negativnim reakcijama društva, bitno je znati da je znanost na strani dojenja bez granice i da je u tom slučaju najbolji indikator kako se mama i dijete osjećaju i što je za njih najbolje vrijeme za nastaviti ili prestati', napisala je Una. 



'Smijem li dojiti kada sam bolesna? Ovo je pitanje koje dobijem svaki put kada se neka od žena s kojima radim prehladi. Uvijek. Iskreno smatram da je pitanje potpuno logično i normalno da mamu zanima može li dojenje djetetu prenijeti prehladu ili virozu i što da radi. Zato danas pričamo baš o toj temi. U principu, ako se radi o 'klasičnim' bolestima kao što su prehlade, viroze, dijareja, povraćanje, mastitis, pa čak i trenutni pandemični virus, da, smijete nastaviti dojiti. Dapače, dojenjem možete i pomoći svojoj bebi. Dojenje u nekim slučajima može i zaštititi dijete i prije nego se dijete 'razboli', tako da se zapravo uopće ne razboli. Kako? Majčino mlijeko je bogato antitijelima, bijelim krvnim stanica, matičnim stanicama, enzimima, dobrim bakterijama za razvoj imuniteta... to djetetu daju jednu automatsku zaštitu, međutim, stvari su još zanimljivije. Čim se naše tijelo razboli, kreće stvarati antitijela protiv te bolesti, recimo gripe (a neka antitijela imamo i od prije). Majčino mlijeko stvara se iz majčine krvi, što znači da dojenjem djetetu pružamo 'antitijela' za točno tu bolest u tom trenutku, što se zove pasivni imunitet i dijete potencijalno može zaštititi i prije nego se dijete uopće zarazi. Zatim, ako je recimo i dijete bolesno (ili samo dijete a vi niste), dojenje također ima benefite, zbog takozvanom 'backwash effect', odnosno efekta zapljuskivanja. Kada beba doji, stvara se vakuum u kojem bebina slina 'zapljuskuje' bradavicu i na taj način receptori u mliječnim žlijezdama dobivaju 'uvid' u informacije o imunološkom stanju djeteta. Prema tim informacijama majčino mlijeko mijenja svoj sastav i prilagođava se specifičnim potrebama djeteta. Konstantno se mijenja tijekom dojenja, čak može mijenjati sastav ovisno o dobu dana (navečer je masnije i ima više melotonina recimo), dok za vrijeme skokova u razvoju majčino tijelo počinje stvarati više mlijeka koje je masnije i prilagođeno specifičnim potrebama koje dijete ima, a ako je dijete bolesno, u sastavu majčinoga mlijeka osim više antitijela, naći će se i više leukocita. Također, obzirom da je majčino mlijeko jedina tvar koja je djeci potpuno probavljiva do 6. mjeseca života, neće im teško pasti na želudac i olakšati će im probavu. Zato je bitno znati da radi klasičnih bolesti ne treba prekidati dojenje. Ako se radi o nekoj specifičnoj bolesti, kontaktirajte svog pedijatra i IBCLC savjetnicu, iako se to najčešće radi o bolestima kao što su HIV, te tu imaju specifične smjernice/protokoli. Da biste dodatno zaštitili dijete, uz dojenje je dobro također paziti na higijenu, pravilno prati ruke i paziti kako/gdje kišemo/kašljemo, no ne trebamo prestati dojiti', napisala je Una.

Tekst: Josipa Scotti Čavlina
Foto: Shutterstock

Najnovije

Najpopularnije