Jedna je majka napisala pismo poznatome američkom dječjem psihologu Johnu Sharryju, u kojem je zabrinuto opisala ponašanje svoga 5-godišnjeg sina. Naime, bio je toliko negativan, da bi vrlo brzo i nju 'uvukao' u negativno raspoloženje, a rasprava s njim o njegovu ponašanju najčešće bi urodila neuspjehom.

Djeca znaju prolaziti različite faze u svome psihorazvoju, a svoje osjećaje izražavajuu vrlo šturo pa im se nekako riječ 'mrzim' uklapa u mnoge emocije i frustracije koje još nisu u stanju definirati. Ako i vaše dijete ponekad upadne u negativna raspoloženja i ne možete s njim izaći na kraj, možda su odgovori psihologa Sharryja primjenjivi i na vašu situaciju...

'Moj petogodišnjak ima negativan stav o svemu i jasno ga izražava svojim negodovanjem. Kao roditelj, teško se s tim nosim. Svako jutro počinje rečenicom: ‘Mrzim vrtić’ pa nastavlja sa ‘Mrzim doručak’, a potom izražava negodovanje i zbog hodanja do vrtića.O svemu se izjašnjava na taj način. Zabranila sam riječ ‘Mrzim’ u kući i rekla sam mu da je prestane koristiti. Što me najviše zbunjuje, moj sin je pametan dječak, ima izražen smisao za humor i zna biti veseo i razigran. Zbog takvog njegova stava, često mu prigovaram pa se bojim da to ne bude kontraproduktivno, ali kada počne negodovati, sve nas povuče u negativno raspoloženje.'  

Roditeljima je teško čuti svoje dijete kako je negativno i kako često koristi riječ ‘mrzjeti’ za sve što se oko njega događa. No, kritiziranje ni prigovaranje može prouzročiti da se osjeća loše vezano uz izražavanje vlastitih osjećaja, a to uvelike pogoršava situaciju.

Što kao roditelj možete učiniti?

1. Ohrabrite dijete da definira svoje osjćaje: ‘Reci mi o čemu razmišljaš. Što te muči?’ Ako saslušate dijete i pružite mu mogućnost da izrazi svoje negativne osjećaje i frustracije, pomoći ćete mu da se rastereti negativnih emocija I krene s nekom aktivnosti koja će ga oraspoložiti.

2. Definirajte uzrok ponašanja: Obratite pozornost na situacije koje uzrokuju negativne reakcije. Postoji li neki uzorak? Na primjer, je li dijete neraspoloženo ako je gladno ili ako je umorno? Ili ga nešto brine vezano uz vrtić i njegove vršnjake?

3. Kontrolirajte vlastitu emotivnu reakciju: Vrlo je lako ‘zaraziti se’ negativnošću, ali učinite odmak I pokušajte ne reagirati emotivno. Umjesto toga, toplim i smirenim glasom recite djetetu: ‘Znam da si malo nervozan, ali, hajdemo sad razgovarati o nečem zabavnome’.

4. Pokušajte zanemariti djetetovo gunđanje i pritužbe, ponekad pali. Samo se fokusirajte na nešto lijepo I skrenite djetetu pozornost: ‘Pogledaj kako je lijepo vani. Poslije vrtića bismo mogli u parkić.’

5. Njegovu negativnost nazovite ‘lošim raspoloženjem’: Nemojte se raspravljati s djetetom o njegovu negativnom stavu, samo recite: ‘Izgleda da si loše volje… nadam se da ćeš uskoro biti bolje’. Kada djetetu definirate njegovo ponašanje rečenicom ‘Loše si volje’, ono je ne doživljava osobno niti kao da ga ne prihvaćate.

6. Skrenite mu pozornost zabavnim aktivnostima, što može uključivati slušanje glazbe, plesanje, razgovor o omiljenom crtiću ili igrici, ponudite mu zdrave grickalice…

7. Gledajte pozitivno: Iako vam dijete, koje često bude loše volje i pesimistično, pretstavlja izazov, postoji I svijetla strana njegova karaktera. Takva su djeca često vrlo osjećajna, empatična, odrastaju u osobe koje analitički promatraju svijet oko sebe i razumiju druge ljude.

Tekst: Sanja Matasić

Foto: Shutterstock