Biti majka ne znači samo roditi dijete, nego i preuzeti ulogu majke i odgovorno je provoditi. Moglo bi se reći da je žena spremna roditi dijete onda kada je spremna ući s njim u simbiozu. O simbiozi smo više pisali nedavno (ovdje), kada smo objasnili što je to zdrava i poželjna, a što patološka simbioza. Ovaj put nastavljamo pričati o potonjoj, s obzirom na to da roditelji koji s djecom imaju upravo takav odnos, nerijetko nisu niti svjesni kako svojim ponašanjem utječu na njih.

Upravo takav primjer jest onaj kada se majka dobro brine za dijete, ali mu nesvjesno i neverbalno šalje poruku da baš i nije sretna što je ono tu. Jednim dijelom sebe ga voli, a drugim dijelom prema njemu osjeća neprijateljstvo. To je sindrom infantilne majke. Takva majka nije spremna roditi dijete i tijekom trudnoće je u unutarnjem konfliktu. U isto vrijeme želi i ne želi dijete. Kada rodi, može imati konfliktan odnos s djetetom, s njime se natjecati i prema njemu osjećati ljubomoru ili čak mržnju. U ekstremnim slučajevima, može zanemarivati ili zlostavljati dijete. Majka tako može nesvjesno doživljavati dijete kao smetnju za ostvarenje svojih ciljeva (npr. u karijeri) ili kao konkurenciju u nekim odnosima (npr. kao nekoga tko će joj oteti dio suprugove ljubavi i pažnje). I muškarac je također spreman biti otac onda kada je na neko vrijeme spreman odustati od nekih želja. U suprotnom, može imati ambivalentan odnos s djetetom i natjecati se s njim za ljubav supruge, koja mora brinuti o dva djeteta: onom stvarnom i o svome partneru, koji je ljubomoran. Infantilni otac voli svoje dijete, ali prema njemu, nesvjesno, ima neprijateljski stav jer ga doživljava kao brata/sestru s kojim se natječe za ljubav svoje supruge.

Ako se ovako osjećate, uvijek možete potražiti stručnu pomoć da biste istražili moguće uzroke tih osjećaja i osnažili se u svojoj roditeljskoj ulozi.

Donosimo vam još jedan primjer patološke simbioze. Naime, neke žene pogrešno poistovjećuju majčinstvo s negacijom sebe u drugim društvenim ulogama i identitetima, odnosno s potpunim žrtvovanjem sebe u korist djeteta. To je sindrom savršene majke. Savršene majke odustaju od svojih važnih želja i ciljeva sve do trenutka djetetovog potpunog odrastanja i osamostaljivanja. Vjeruju da su dobre majke samo ako se žrtvuju za svoje dijete 24 sata na dan, minimalno 18 godina. Rade sve za svoje dijete, a kada pomisle na ostvarenje nekih svojih želja i ciljeva, smatraju se groznim majkama: 'Ili sam požrtvovna majka ili sam grozna majka' i 'ili živim za sebe ili za svoje dijete'. Takve majke često održavaju patološku simbiozu s djecom.

Postoji i sindrom savršenog oca. Takav otac od rođenja postaje preodgovoran i prebrižan otac koji odustaje od svojih želja i pomaže majci u svemu.

Što svaki roditelj treba znati?

Pogrešivost i nesavršenost urođeni su svakom ljudskom biću. Prihvatimo tu činjenicu i vlastitim primjerom pokažimo svojoj djeci da je u redu griješiti i da je na tom putu važno biti nježan prema sebi, brinuti o sebi i njegovati svoje zdravlje iz dana u dan.

View this post on Instagram

A post shared by CentarRMZ (@centarrmz)

Tekst: Matea Jukić, mag. psych., Centar za Reproduktivno Mentalno Zdravlje
Foto: Shutterstock