Da bi doznali razvija li se njihova beba u nekim granicama očekivanoga, roditelji često krenu u bjesomučno pretraživanje po internetu... Ukucate li u pretraživač ‘poticanje razvoja beba’, dobit ćete stranice i stranice spektakularnih naslova ‘5 vježbi za poticanje razvoja beba’, ‘3 koraka za uspješan razvoj bebe’ i tako u nedogled. I, naravno, da znate još manje nego što ste znali, sumnjate u tijek razvoja svoje bebe i sposobnosti da budete roditelj. I što sad? Koji od programa izabrati?

Osjećam anksioznost samo dok opisujem situaciju u kojoj se svakodnevno nalaze brojni roditelji. No radi li se ovdje o popularnom ‘mitu’ ili stvarnosti bez koje vaše dijete neće izrasti u odraslu osobu, spremnu na sve izazove koji je čekaju?

Prije svega, želim reći da ako imalo sumnjate u razvoj svoje bebe, savjetujte se sa stručnjakom koji se bavi ranim razvojem. Ono malo zrnce sumnje koje imate – provjerite! Tako ćete biti sigurni postoji li potreba za uključivanjem u tretmane ili je s vašom bebom sve u redu.

Kako podržati dijete u razvoju?

Kada si skinete taj teret s leđa, možete se opušteno posvetiti podršci razvoju vaše bebe. Da biste djetetu mogli pružiti podršku dok se neumorno bori s izazovima svijeta koji ga okružuje, trebate biti upoznati s razvojnim tijekom.

Na primjer, važno je znati kako beba u prva tri mjeseca života razvija svoje vidne vještine i da ju je potrebno izlagati vizualnim informacijama. Umjereno, naravno, beba će vam pokazati kada je dosta. Mi, stručnjaci, tu smo za vas da filtriramo sve informacije koje nas okružuju i prenosimo samo one relevantne, temeljene na znanstvenim činjenicama.

Potražite stručnjaka koji će vam pomoći razumjeti što vaša beba trenutno savladava, a što je tek čeka. Razvoj je uvjetovan genetskim faktorima i okolinom. Okolina u kojoj se beba osjeća najugodnije je njezin dom i osobe koje se o njoj brinu.

Tek kada se osjećamo sigurno i zaštićeno, možemo učiti. Učenje se događa kada mozak stvara neuronske mreže. Što smo u nečemu bolji, to je veza čvršća. Brzina kojom mozak stvara te mreže tijekom prve tri godine života iznimno je velika. Zato i kažemo za malu djecu da ‘upijaju kao spužve’.

Taj potencijal trebamo iskoristiti i pobrinuti se da djeci pružimo različita iskustva. Kako, kada i gdje to činiti? Kada se tek nađete doma s bebom, dopustite si vrijeme da se međusobno upoznate – roditelji i beba, partneri koji su sada preuzeli novu ulogu, vi kao osoba koja je sada majka ili otac.

Povežite se s bebom, s partnerom i sami sa sobom. Kako ćete upoznavati svoje dijete, tako će vam biti jasniji signali koje vam šalje. Osim plačem, bebe nam signale šalju i svojim pokretima tijela. Ako smo usmjereni licem u licem s novorođenčetom, ono nam svojim okretanjem glave možda poručuje ‘Ok, sad trebam malo mira!’

Taj maleni mozak mora procesuirati sve informacije koje je dobio iz vašeg maženja i gledanja, a za to mu je potrebno vrijeme. Vaše je da čekate i kad vas dijete ponovno pogleda, nabacite široki osmijeh na lice, nježno mu se obratite i nastavite interakciju. Vidite li što se tu događa?

Temelji za komunikacijski razvoj, a potom i za govor. Izmjene ‘ja’ pa ‘ti’, ono što mi radimo svaki put kada sjednemo na kavu s prijateljicom. Kako će dijete odrastati, tako će pokazivati veći interes za okolinu, predmete, sve ono što ga okružuje. Pratite ga, budite usmjereni na istu stvar, pričajte mu i opisujte što vidite, čujete, osjetite.
beba dodiruje struju
Vaša šestomjesečna beba vas ne razumije, ali osjeća da ste sada i tu s njom, da ste povezani. Tek onda ćete moći preuzeti vodstvo u trenu kada to bude potrebno (recimo kada se krene istraživati utičnica). Puzanje je prvi značajni oblik kretanja u prostoru.

Beba napokon ne ovisi o vama i tome hoćete li je pomaknuti s jednog mjesta na drugo, već sama može doći do željenog cilja. Tada obično istražuje i penjanje. Na nama je da zaštitimo okolinu, na bebi je da se penje. One to rade s određenim ciljem – a to je učenje različitih stvari, npr. procjena udaljenosti, dubine, učenje o tome gdje je njihovo tijelo u prostoru...

Svašta se krije iza pozadine koja nas ponekad izluđuje. Dragi roditelji, dobra stvar je i da beba ponekad mora pasti. Naravno, u kontroliranim uvjetima. Nećemo dopustiti da se dijete ozbiljno ozljedi, ali pad na guzu prilikom prvih pokušaja ustajanja djetetu koristi. Puno grešaka moramo napraviti da bismo nešto naučili.

Tako je i s bebama. Možda prvi pokušaji izvođenja neke radnje ne izgledaju savršeno, no sve je to dio učenja. Pokušaj – pogreška i tako sve dok se vaš mališan ne osovi na noge. Igre u kojima roditelji nježno podižu dijete u zrak, igraju se aviona i slično snažno aktiviraju ravnotežni sustav.

A što s roditeljskim instinktom? Znate što je najbolje od svega? Roditelji instinktivno znaju kada se trebaju zaustaviti s igrom kako ne bi došlo do pretjerane stimulacije. Istraživanje vrećice s tjesteninom, riže, zgnječene hrane prilikom hranjenja, dodirivanje različitih materijala, pijeska, kamenčića, sve to su iskustva kojima dijete treba biti okruženo.

I sve su to stvari koje sami možete pružiti djetetu. Ono što je najvažnije za razvoj vaše bebe nosite u sebi. Ponekad trebamo samo malo probuditi taj instinkt. Podrška stručnjaka je važna kada niste sigurni kako se razvoj odvija, kreće li se vaša beba pravilno pa čak i ako niste sigurni kako provoditi vrijeme s djetetom.

Na nama je odgovornost da vam damo informacije koje će biti od najveće koristi vama i vašem djetetu. Ako se vraćamo prirodnoj prehrani, kozmetici, biramo odjeću od prirodnih materijala, zašto se onda drugačije odnosimo prema djeci i njihovu razvoju? Ako govorimo o urednom tijeku razvoja, vi, okolina, i iskustva koja pružate, najbolji ste poticaj razvoju.

Tekst: Bacc.physioth., Iva Barić, neurorazvojni fizioterapeut,

terapeut senzorne integracije prema Ayres® Marte Meo,

praktičar rane intervencije

Foto: Shutterstock