Jedna je od važnih zadaća roditelja naučiti djecu bontonu. To se ne odnosi samo na pravila lijepog ponašanja za stolom. Djecu treba naučiti i kako da pokažu poštovanje i budu pažljivi prema drugim ljudima. No postoji jedno područje koje roditelji nesvjesno zanemaruju. Rijetki su oni koji pričaju s djecom o tome kako bi se trebala ponašati kada sretnu osobu s invaliditetom koja budi njihovu znatiželju.

U redu je gledati, ali bezobrazno buljiti, nije Iako se svi s tim ne slažu, mnogim osoba s invaliditetom smeta način na koji ih djeca gledaju.

'Ljudi su znatiželjni', rekla je Becky Kekula, direktorica neprofitne udruge za ravnopravnosti osoba s invaliditetom Disability: IN. Kekula je rođena s ahondroplazijom, rijetkom nasljednom bolesti koja uzrokuje patuljast rast. Kako je ispričala za HuffPost, njoj ne smeta kada je djeca (ili ljudi općenito) gledaju. Smeta je kada pretjerano 'bulje' u nju pa to nakon nekog vremena počne osjećati kao fizičku prijetnju. Još je uvredljivije kada roditelji kažu djeci da je ne smiju gledati 'jer ne žele izgledati bezobrazno'.

'Dok sam odrastala, najteže mi je bilo gledati kako roditelji odvlače od mene svoju djecu i govore im da me ne gledaju i ne ulaze sa mnom u razgovor', rekla je.

I zato bi svaki roditelj trebao naučiti svoje dijete da postoji razlika između kontakta očima i bezobraznog buljenja. Možda će djetetu trebati malo prakse jer to nije vještina s kojom se rađamo.

Potaknite ih da postavljaju pitanja Djeca su znatiželjna i roditelji se ne bi trebali osjećati primoranima obuzdati taj instinkt kada je riječ o osobama s invaliditetom. Ako vaše dijete ima pitanje o tome zašto druga osoba izgleda ili se ponaša drugačije, dopustite mu da ga postavi.

'Više bih voljela da mi dijete priđe i pita što ga zanima, čak i ako se to na prvu čini uvredljivim pitanjem', rekla je Kekula.

Naime, ako zaustavite dijete u namjeri da postavi pitanje, ili ga odvučete od osobe koja izgledom budi njegovu znatiželju, to će ga samo naučiti da je sve što je drugačije ustvari tabu.

Isto tako, pretvaranje da ne primjećujete fizičku razliku ili invaliditet nije znak tolerancije; to šalje poruku da vam je neugodno.

'Recite djetetu da je u redu gledati. U redu je i pitati, kao što je u redu i to da ne zna kako se ponašati. Najbolji način da to riješi je da postavi pitanje', rekla je Jennifer Laszlo Mizrahi, predsjednica neprofitne organizacije RespectAbility.

Nije tuđi posao educirati vaše dijete o invaliditetu Roditelji bi trebali naučiti djecu da je u redu da s poštovanjem postavljaju pitanja osobama s invaliditetom, no isto tako djeca trebaju znati i da je potpuno prihvatljivo da druga osoba odbije odgovoriti na njihova pitanja. Za osobe s invaliditetom postavljanje granice može biti osnovni oblik brige o sebi. A njihove se granice moraju poštivati.

U  konačnici, osobe s invaliditetom nisu odgovorne za obrazovanje osoba bez invaliditeta.

'Važno je da naučite svoje dijete o invaliditetu, ali nemojte to činiti pred osobama s invaliditetom', upozorila je Mizrahi.

Posao odradite kod kuće Redovito razgovarajte s djecom, pa i na ovu temu. I ne morate se brinuti ako ne znate odgovore na sva pitanja. Kao i o svemu, knjige su odličan izvor znanja i o invalidnosti.

Ako vaše dijete kaže nešto što bi moglo povrijediti osobu s invaliditetom, bez obzira na njegovu namjeru, vaša je uloga da intervenirate. Ušutkati ili samo odvući dijete, nije rješenje.

Ako je vaše dijete postavilo nepristojno pitanje, to mu svakako dajte do znanja. I još mu jednom to ponovite kasnije.

No kako se ispričati osobi koju je dijete možda povrijedilo? Mizrahi predlaže da kažete nešto u stilu: 'Žao mi je, još nismo imali priliku razgovarati o toj temi. Nadam se da se zbog nas niste osjećali neugodno.'

Neugodne je trenutke ponekad nemoguće izbjeći. Oni će se događati, i to je u redu. U konačnici, cilj je naučiti djecu da se prema osobama s invaliditetom odnose s jednakom razinom brige i poštovanja kao prema bilo kome drugome.

Tekst: Ivana Kalogjera

Foto: Shutterstock