Dolazak prve menstruacije znak je da se naše djevojčice polako pretvaraju u žene i da se ne samo na njihovu tijelu događaju različite promjene već i na psihi. Da bismo vas, kao roditelje, podsjetili na to s kakvim se sve stvarima susreću u tome razdoblju razgovarali smo s psihologinjom Ksenijom Benaković, koja je, između ostaloga, jedan od stručnjaka koji je 'blagoslovio' novu Intimininu knjižicu 'Wonder Girls Guide Book', namijenjenu djevojčicama, da lakše upoznaju svoje intimno zdravlje.

1. Vrijeme ulaska u pubertet, razdoblje kada djevojčice dobivaju menstruaciju, također je vrijeme i velikih promjena u njihovoj psihi? Što se događa s psihorazvojem djevočica u dobi od 12 godina? Djevojčice obično ulaze u pubertet ranije od dječaka. Prvi znakovi mogu se vidjeti između devete i jedanaeste godine. Promjene možemo promatrati na tjelesnom, emocionalnom, socijalnom i kognitivnom planu. Na tjelesnom planu dolazi do ubrzanog rasta i razvoja, sazrijevanja spolnih žlijezda, stvaranja masnog tkiva, pojave bubuljica, rasta dojki i stidnih dlačica, i na kraju dolazi mjesečnica. Djevojčice postaju osjetljive na uočene promjene na vlastitu tijelu.

Često su te promjene popraćene osjećajem srama i neugodnosti koji mogu opasno poljuljati njihovo samopouzdanje. Vjerojatno ste doživjeli taj osjećaj kada mislite da svi vide vašu bubuljicu na čelu ili da vam kosa nije sasvim čista. Dio djevojčica je zadovoljan rastom svojih grudi, dok se dio njih skriva iza širokih majica, nadajući se da se promjene neće vidjeti.

Izrazita samokritičnost prema vlastitu izgledu, nesigurnost, uspoređivanje s vršnjacima i emocionalna osjetljivost prate ovaj period. Mogu se uočiti nagle promjene raspoloženja i razdražljivost. Iako su vršnjaci jako važni, dio djevojčica se povlači u osamu (knjige ili igre na kompjutoru) jer se osjećaju neprihvaćeno ili su nezadovoljne svojim izgledom. No, svima je ipak važno da nađu svoju grupu vršnjaka kojoj pripadaju i s kojima se osjećaju prihvaćeno i shvaćeno.

Tijekom puberteta većina mladih ljudi razmišlja o tome tko su i što su. Stvaraju svoje stavove, moralna načela i vrijednosti. Posebno im je važno emancipirati se od odraslih, odvojiti se emocionalno i kognitivno od roditelja i doživjeti sebe kao jedinstvenu osobu. To je vrijeme pobune i čestih konflikata s odraslima.

Iako je taj proces bolan za roditelje, jer djeca dovode u pitanje svaku njihovu misao, stav i vrijednost, neophodan je na putu samostalnosti i neovisnosti mladih ljudi. Potreba za vlastitim integritetom i slobodom je osobito važna.
tinejdžerka se gleda u ogledalo

2. Koji se osjećaju javljaju vezano uz njihovu seksualnost i spolnost? Većina djevojčica je zbunjena promjenama koje uočavaju. Još se mogu poželjeti igrati lutkama, a istovremeno pokazuju interes za spolnost. Na trenutak su one male mamine i tatine princeze, a opet u slijedećem momentu postaju mlade djevojke koje su zainteresirane za suprotni spol, žele biti privlačne i naglašavaju svoju spolnost odjećom i šminkom.

Interes za bliskošću i tjelesnim kontaktom sa suprotnim spolom može se pojaviti već između dvanaeste i četrnaeste godine. Istovremeno, djevojčice ne znaju puno o fiziologiji reprodukcije, kontracepciji, odgovornom ponašanju, moralu, postizanju užitka i zadovoljstva na planu spolnosti. Potrebna im je podrška, razgovor, uvažavanje i savjetovanje.

3. Kako im pomoći da prevladaju neke negativne osjećaje? Kako bismo pomogli svojim kćerima da se nose s pubertetom, prvo moramo prihvatiti da se mijenjaju i da je prošao period u kojem su bile naše male djevojčice. Rastajanje od tog perioda za roditelje može biti jako bolno i oni prolaze fazu žalovanja.

No, što prije prihvatimo da nam dijete više nije poslušna djevojčica, koja s idealizmom sluša svoje roditelje i poštuje svaku njihovu riječ, prije ćemo promijeniti svoje ponašanje i organizirati se na način da joj budemo prava podrška. Važno je pokazati razumijevanje za njihove promjene raspoloženja i za istaknutu potrebu za slobodom.

Dopustite im da razvijaju svoje stavove, da izražavaju svoje mišljenje, ali ih potičite da mišljenje argumentiraju i da traže potvrde za svoje stavove. Jasno postavite važne granice, preko kojih nećete ići. Granice neka budu objašnjene vašim obiteljskim vrijednostima. Pokažite poštovanje prema njihovim osjećajima i potrebama, ali očekujte isto tako poštovanje svojih emocija.

Ako ste i odredili neku 'kaznu' za neprimjereno ponašanje ili kršenje pravila, budite u tome dosljedni. 'Razumijem da si nervozna i napeta, ali to ne znači da se možeš derati i bacati stvari po kući ili lupati vratima. Danas zato nema izlaska. No, kad se smiriš, mogu ti složiti čaj koji će ti ublažiti bolove od mjesečnice pa možemo popričati o tome što te muči.'

Mi, kao roditelji, trebamo biti primjer smirenosti i kontrole. Važno je davati djevojčicama poruke da su privlačne takve kakve jesu, da je važna osobnost i optimizam. Osobito je bitno biti otvoren za razgovor o svim temama koje djeca 'donesu na stol', bez obzira na to koliko nam neugodne bile. Ni jedna tema ne bi smjela biti tabu. Raspravljajte s njima o tome u čemu bi željele biti neovisne i samostalne te do kuda im možete dati slobodu.

Budite spremni pomicati granice, ali to pomicanje djeca moraju zaslužiti svojim odgovornim ponašanjem, a ne pritiskom. Ključ dobrog odnosa je balans između davanja slobode i vođenja djeteta. Iako će vas ponekad povrijediti kad vas vaše kćeri odbiju, pokušajte zadržati mirnoću i toplinu kako ih ne biste udaljili od sebe. Koliko god one željele samostalnost, ipak im još jako treba vaše razumijevanje, odobravanje, podrška i savjetovanje.

4. Ima li neko pojašnjenje PMS-a s aspekta psihologa? Predmenstrualni sindrom najčešće prati anksioznost, razdražljivost, nesanica i pojačana psihička osjetljivost. Neke žene pate od depresivnosti u tom periodu. Nedavna istraživanja PMS-a, pokazuju njegovu moguću povezanost s neravnotežom hormona, ali do danas nema cjelovitog objašnjenja za psihološke simptome sindroma.

Ženama pomaže pravilna prehrana, dovoljno sna, tjelesna aktivnost, ali i stabilnost u njihovoj psihološkoj okolini, razumijevanje i smanjena razina stresa.

5. Na koji način potaknuti djevojčice da izgrade pozitivnu 'sliku o sebi'?

Pozitivna slika o sebi gradi se od rođenja. Važno je poticati dijete da bude samostalno, da sve što može, učini za sebe samo te da kroz to razvija povjerenje u svoje sposobnosti. Pružajte poruku da su pogreške sastavni dio života, da se uvijek mogu ispraviti te da je važno biti ustrajan i vjerovati da vježbom možemo postići napredak.

Djecu treba hvaliti za proces, a ne produkt: 'Na današnjoj utakmici si baš pokazala napredak. Vidi se da si puno vježbala, udarci na gol su ti sigurniji i precizniji. Bravo!' Sljedeća važna poruka jest da su poteškoće prolazne, da ih možemo prevladati uz vlastite snage i pomoć važnih ljudi u svome životu.

Djecu ne treba držati 'pod staklenim zvonom'. Treba im dopustiti da osjete tugu i da je prežive. Na taj će način graditi vjeru u svoju snagu i razviti optimističan odnos prema svijetu.

6. Je li česta pojava u fazi puberteta neprihvaćanje vlastita izgleda? Ako da, što roditelj može poduzeti po tom pitanju?

Uvjeravati djevojčicu, koja ima nekoliko bubuljica na licu, da je sve u redu, da je lijepa i da će brzo proći, ne bi imalo nikakvog efekta. Bolje je pokazati razumijevanje za njezine osjećaje: 'Razumijem da si nezadovoljna. Da vidimo što bismo mogli sada učiniti da se to popravi. Što ti misliš da možeš učiniti? Imaš li neku ideju?'

Izgled je djeci u vrijeme puberteta jako važan, no treba im kontinuirano skretati pozornost na sve istinske pozitivne osobine koje imaju. Pomozite im da vide i primijete kad drugi ljudi traže njihovo društvu i zašto su važni svojoj okolini (osim zbog svog izgleda).

Naučite ih da prihvate komplimente i da uživaju u njima. Humor, također, može biti dobar način nošenja sa stresom. Pronađite i neki aktualni film kroz koji se vidi pozitivno nošenje tinejdžera sa stresom koji ga okružuje. Takvi role-modeli mogu biti jako korisni.
tata i kći

7. Neke djevojčice imaju nelagodu pred očevima u fazi dobivanja prve menstruacije? Kako bi se očevi trebali postaviti i na koji način razgovarati sa svojim kćerima? Pogotovo ako je riječ o samohranim očevima ili rastavljenim obiteljima, gdje otac ima odvojenu ulogu od majke?

Djevojčicama bi zaista moglo biti neugodno razgovarati s očevima o detaljima vezanim uz mjesečnicu. No otac može olakšati svojoj kćeri nelagodu, na način da pokaže da je to nešto normalno i da je ponosan na činjenicu da njegovo dijete ulazi u važnu fazu sazrijevanja.

Otac može reći kćeri da zna kako bi uskoro mogla dobiti mjesečnicu te da će svi zajedno proslaviti taj važan trenutak kroz neku posebnu večeru ili zajednički izlazak kao obitelj. Također, može se raspitati i ponuditi kćeri stručnu osobu koja joj može odgovoriti na intimna pitanja ili dileme.

Može pronaći kvalitetnu web-stranicu ili nabaviti knjigu. Može podijeliti s kćeri iskustvo svoje sestre, žene ili majke koje je njima pomoglo u tom periodu. Važno je da osluškuje koliko kći želi u nekom trenu pričati te da se prilagođava njezinim potrebama i mogućnostima za otvoren razgovor.

Kako povesti razgovor o menstruaciji? Kad bismo htjeli popričati sa kćeri u vezi mjesečnice, možemo otprilike započeti na ovaj način: 'Draga, kada bi imala vremena da ti i ja malo sjednemo i popričamo? Vidim da se mijenjaš. Zanima me kako ti to doživljavaš, mogu li ti ja nekako pomoći sa svojim iskustvom.

Znaš, i ja se želim prilagoditi na ove promjene pa mislim da nam razgovor može pomoći da se obje dobro osjećamo. Željela bih da me možeš pitati što god te zanima, kada god te bude zanimalo. Voljela bih da znaš da sam tu za tebe.'

Kada se započne stvarni razgovor o mjesečnici, treba prvo provjeriti što kćer već zna o tome. U tom trenu je važno aktivno slušati, a pričanje svesti na minimum. Na taj način dajemo do znanja da smo spremni slušati i da poštujemo zrelost kćeri te njenu samostalnost u tome da se sama informira o nekim segmentima puberteta.

Nova knjižica na engleskom, vodič za djevojčice!

prva-menstruacija-i-kako-razumjeti-svoju-malu-zenu-u-najosjetljivojoj-fazi-zivota

Kao brend posvećen uklanjanju stigme oko menstruacije te obrazovanju i osnaživanju žena svih dobnih skupina, INTIMINA obilježava Dan žena lansiranjem knjige za djevojke koje su tek postale ili će uskoro postati ženama.

Svaka priča, čije glavne junakinje svojim živopisnim ilustracijama predstavlja mlada umjetnica i dizajnerica Antonija Bačić, pruža mogućnost situacijskog učenja te znanstvene informacije o menstruaciji s praktičnim savjetima o tome kako izbjeći neugodne situacije.

Putem dijaloga između likova, junaci knjige uče o važnosti otvorene komunikacije među prijateljima i roditeljima, te važnosti razumijevanja, tolerancije, međusobne podrške, zaštite, hrabrosti, altruizma, autentičnosti i asertivnosti. Situacije opisane u pričama pružaju modele za razgovore s poštovanjem i razumijevanjem između roditelja i njihove pubertetske djece.

Tekst: S. M.

Foto: Shutterstock, Intimina