Nauči li se vaša beba da sama zaspe nakon što se probudi noću, i bebi i vama život će biti puno lakši. Bebe koje su savladale tehniku samouspavljivanja sposobne su zaspati same, a da pritom ne puste ni suzu. Moguć je i drugi scenarij: beba se probudi, nakratko zaplače, a zatim ponovno zaspi.

Većini je beba za savladavanje tehnike samouspavljivanja, kao i za mnoge druge stvari, potrebna roditeljska pomoć. A to znači mnogo bliskosti i večernjih rituala.

Metode koje roditelji koriste za samouspavljivanje mogu biti kontroverzne. Neki ljudi vjeruju da se bebe ne mogu same uspavati, ili da se uopće ne bi smjele same uspavljivati, dok drugi vjeruju da je i za samu bebu dobro da savlada tu tehniku.

Ipak, nema dokaza da su bebe koje su sposobne same sebe uspavati zdravije od onih koje se ne znaju same uljuljkati u san.

Također, nema konsenzusa ni oko toga jesu li tehnike kojima roditelji pribjegavaju, kako bi svoju djecu od rođenja naučili da se sama uspavaju, korisne ili štetne.

Jedno je sigurno, san je važan za zdravlje i razvoj djeteta. Istraživanje iz 2018. govori o tome da je bolji san dojenčadi često povezan s njihovim mirnijim temperamentom i boljom prilagodljivošću djeteta na promjene.

S druge pak strane, istraživanje provedeno 2020., na dvije velike skupine novorođenčadi, pokazalo je da je da bebina kvaliteta sna varira tijekom prve dvije godine njezina života i da je to posve normalno.

Kada beba savlada tehniku samouspavljivanja to je vjerojatno najkorisnije za roditelje. Prema istraživanju iz 2018. godine roditelji koji su naučili svoju bebu da sama zaspi imaju manje šansi za razvoj depresije od onih koji u tome nisu uspjeli.

Kada početi učiti bebu da sama zaspi? Dob u kojoj je beba sposobna sama se uspavati ovisi o njezinom temperamentu i okruženju u kojem spava. U većini slučajeva beba neće spavati bez pomoći roditelja prvih 12 tjedana života, a vjerojatno ni nakon toga. Poticati jako malu bebu na to da se sama uspava može biti i štetno, budući da se bebe često bude jer moraju često jesti. Većina stručnjaka preporučuje da s učenjem započne između 3. i 6. mjeseca jer bebe tek tada razvijaju ciklus spavanja i odvikavaju se od noćnih hranjenja.

Tehnike samouspavljivanja ovisno o dobi

Novorođenčad

Iako se novorođenčad, kako smo već rekli, obično ne može samouspavati, uspostavljanje rutine spavanja i zdravih navika spavanja od samoga rođenja može pomoći djetetu da kasnije ima kvalitetniji san.

Roditelji mogu probati:

  • staviti bebu u krevet svake noći u isto vrijeme, u mračnu sobu bez zvukova
  • uspostaviti rutinu spavanja koja uključuje priču, kupku i hranu uvijek u isto vrijeme
  • biti uvijek nježni prema djetetu prije spavanja, puno ga maziti, tako da se beba osjeća sigurno
  • ne dozvoliti djetetu da tijekom dana spava više od tri sata.

Istraživanje iz 2019. pokazalo je da su novorođenčad koju su roditelji umirili korištenjem različita tehnika spavala dulje od ostale djece.

Savjetuje se koristiti ove četiri umirujuće tehnike:

  • zamotajte bebu tako da se ne može prevrnuti
beba na boku
  • stavite bebu da spava na bok ili na trbuh
  • polagano podignite bebu, nagradite je poljupcem i spustite
  • podignite bebu u naručje i umirite s tihim „šššššš“ i ponovno spustite u krevetić.

Ako naučite bebu da se sama ljuljuška u san to će vam itekako olakšati svakodnevicu. Budite uporni i dosljedni kako bi dijete steklo tu naviku, a vi izbjegli besane noći.

Starija djeca Kad su u pitanju nešto starija djeca, koja se sama mogu uspavati, roditelji mogu pokušati:

  • osigurati mališanu poseban prostor za spavanje
  • ne dopustiti mališanu da se premori: čim uočite prvi znak umora kod djeteta, počnite s uspavljivanjem
  • omogućiti mališanu da spava s nekim dragim predmetom, svojom dekicom ili mekanom igračkom.

Metoda iscrpljivanja plačem

Metoda uspavljivanja koja se svodi na puštanje bebe da sama plače u sobi, sve do kad se ne isplače i samostalno zaspi, vrlo je kontroverzna i predmet je stalne rasprave, i među roditeljima i među znanstvenicima koji se bave psihologijom dječjeg razvoja.

Dok dio znanstvenika smatra da bilo koji pokušaj da “istreniramo” dijete da nauči spavati ostavljajući ga da plače ostavlja traga na njegovom još nerazvijenom živčanom sustavu, drugi tvrde da uspavljivanje plakanjem ne može ostaviti dugoročne posljedice. I sami se rezultati istraživanja razilaze oko toga je li ta tehnika korisna, štetna ili nije ni jedno od toga.

Znanstveni članak iz 2020. godine, koji se bavi evolucijom roditeljskih tehnika tijekom posljednjih 200 godina, tvrdi da se ta metoda uvelike počela koristiti zbog poruka temeljenih na strahu, poput ideje da ćemo malo dijete koje plače razmaziti budemo li ga tješili.

Znanstvenici također upozoravaju kako se na internetu može pronaći mnogo metoda za samouspavljivanje djeteta koje nisu utemeljene na dokazima. Najbolje je razmotriti koja metoda najbolje odgovara vama i vašoj bebi i u skladu je s vašim viđenjem roditeljstva.

Kada pričati s liječnikom? Buđenje tijekom noći tijekom prve godine djetetova života obično ne ukazuje na zdravstveni problem. Međutim, ako se beba često budi nakon što napuni šest mjeseci, ne bi bilo loše da razgovarate s pedijatrom.

Liječnika obavezno morate posjetiti:

  • ako dijete koje se muči sa snom ne dobiva na težini ili počinje gubiti kilograme
  • ako se dijete bori sa snom jer ga nešto boli, ima refluks ili izgleda neobično tjeskobno
  • ako vama nedostaje sna pa se osjećate depresivno ili tjeskobno
  • ako trebate pomoć u odluci je li sigurno učiti samouspavljivanju prerano rođenu bebu ili dijete koje ima zdravstvenih problema.

Postoje razne tehnike za samouspavljivanje beba, no neće sve strategije imati jednak učinak na svu djecu. Roditelji bi trebali vjerovati svojim instinktima i obratiti pažnju na bebine znakove, a bude li potrebno svakako je dobro potražiti i stručnu pomoć.

Tekst: Ivana Kalogjera

Foto: Shutterstock