Još
Ostalo

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Mama i tata se razvode, a gdje sam tu ja?

Ako se dvoje ljudi više ne slažu i nemaju želju više živjeti zajedno, odlučuju se na razvod braka. No kako zaštititi djecu od problema odraslih i omogućiti im da sretno rastu uz oba roditelja?

 razvod roditelja

Razvod je bolno iskustvo, koje na ljestvici stresnih životnih situacija zauzima visoko mjesto, odmah nakon smrti, ali brak se često zna pretvoriti u mučnu i konfliktnu zajednicu narušenih i napetih odnosa. Je li bolje rješenje za djecu ostati u neskladnom braku ili se razvesti?

“Za djecu je dobar razvod bolji nego loš brak. Djeci više šteti roditeljski sukob, a ne razvod sam po sebi. Dapače, opteretiti djecu međusobnim narušenim odnosima, šaljući im poruku da su ona odgovorna što su roditelji, unatoč neslaganjima, ostali zajedno, puno je štetnije od same rastave roditelja”, smatra psihologinja dr. sc. Gordana Buljan Flander iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.

Iako rastavu braka djeca doživljavaju kao gubitak jednog roditelja, moguće je da dijete ima kvalitetan odnos i da se osjeća voljeno od oba roditelja. Dijete ipak treba proći fazu žalovanja za roditeljem koji više ne živi u zajedničkom kućanstvu, a trajanje te faze različito je od djeteta do djeteta te ovisi o životnoj dobi.

Za razliku od odraslih, djeca nemaju emotivnu i kognitivnu zrelost da shvate što se događa s njihovim roditeljima. Pritom ne mogu verbalizirati sve što misle i osjećaju (strah od napuštanja, zabrinutost za roditelje, tugu, ljutnju na roditelje, potištenost, osamljenost, odbačenost), ali svoja stanja često pokazuju ponašanjem (nemirom, frustracijom, agresijom, destrukcijom, nesanicom, raznim tjelesnim tegobama).

Kod djece, čija su oba roditelja i dalje angažirana i prisutna te ne vode preko njih svoje osobne bitke, faza prilagodbe bit će kraća, a dijete će, bez obzira na prvotni šok i nevjericu, brže prihvatiti novonastalu situaciju.

Često su ipak tijekom rastave roditelji zaokupljeni različitim sukobima. Postoje, naravno, slučajevi kada par zrelo zaključi da nisu jedno za drugo ili da su se razvili u drukčijim smjerovima ili da imaju potpuno drukčije interese te odluče krenuti svatko svojim putom i zaista na taj način nastavljaju dalje.

Kako pristupiti najmlađima?

Vrlo često djeca sebe okrivljavaju za razlaz roditelja. To je u skladu s njihovom razvojnom dobi, u kojoj prevladava tzv. egocentričan način mišljenja. Važno je naglasiti da dijete ne može predvidjeti daljnji tijek događanja, kao ni rješenje takve situacije. Stoga mu je nužna pomoć druge osobe kako bi moglo razumjeti da ono nije uzrokovalo razlaz roditelja i potrebno mu je pružiti osjećaj sigurnosti da će se roditelji i dalje skrbiti za njega.

Nije razvod to što najviše šteti djetetu, nego je to sukob roditelja, neovisno o tome jesu li u braku ili ne.

Kako tijekom i nakon razvoda zaštititi dijete?

1. Nikada ne govorite loše o drugom roditelju (dijete voli i mamu i tatu bez obzira na odnos između roditelja; ono je dio oba roditelja; ako govorite loše o partneru pred djetetom, to je kao da mu govorite protiv njega samog).

2. Ne povjeravajte se djetetu tijekom rastave o odnosu s drugim roditeljem ili prema obitelji. Nakon rastave braka često roditelj koji je ostao s djetetom u zajedničkom kućanstvu prenosi svoj bivši odnos na dijete. Na neki način u djetetu traži partnera te s njim počinje dijeliti svoje brige, probleme koji se odnose na drugog roditelja ili su prouzročeni rastavom. Dijete, ma koje dobi bilo, nema kapacitete podnijeti takav teret, jer se i samo nakon promjene obiteljske dinamike osjeća ustrašeno ili barem zbunjeno. Takvo što može utjecati na djetetov razvoj u smislu da brže, silom prilika, odrasta te da mu se ne dopušta da bude dijete. Na taj način gubi svoju spontanost i dječju zaigranost. Poslije, kao odrasla osoba, može imati problema sa stalnom napetošću ("moram" još to obaviti) koja ga onemogućuje da se opusti, uživa i na kraju krajeva bude sretan.

3. Ne ispitujte dijete kako je provelo vrijeme s drugim roditeljem, niti se miješajte u njihov međusobni odnos. U redu je pitati ga iz zdrave znatiželje, kao što ga pitate kako mu je bilo u vrtiću. Ako ga pak imate namjeru pitati zato da biste doznali što su točno radili, kako je drugi roditelj nešto napravio i kako se snalazi u određenim situacijama ili s kim se druži (tu već ulazite u područje prekinutog identiteta - raspitujete se o bivšem partneru), tada je naša preporuka NE PITAJTE. Pritom je važno biti iskren prema sebi radi dobrobiti djeteta.

4. Ako drugi roditelj ne želi kontakt s djetetom, u redu je da roditelj koji je ostao s djetetom potakne susret, a ako, s druge strane, nema odgovora ili je odgovor negativan, treba stati na tome, jer se u suprotnom roditelji fokusiraju na forsiranje odnosa koji jedna strana ne želi. Ulaze u svojevrsnu progoniteljsku ulogu. Osim što je to unaprijed osuđeno na propast, uzrokuje zanemarivanje izgradnje kvalitetnog odnosa sa svojim djetetom ovdje i sada. Energija se troši na proganjanje drugog roditelja umjesto na kvalitetno provedeno zajedničko vrijeme. Na takav način uskraćujete djetetu oba roditelja. Naša je preporuka da u takvim situacijama uživate sa svojim djetetom, igrate se, budete uz njega dok raste, slušate njegove potrebe. Sve će tada biti u najboljem redu. To što ima jednog roditelja koji se brine, koji mu želi najbolje, djetetova je velika prednost koja će mu svakako pomoći u životu.

Tekst: S. M.

Foto: Profimedia

Najnovije

Najpopularnije