Onog trenutka kad postaneš roditelj dobivaš posao koji ćeš raditi 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu. I tako do kraja života. Iako tada tek učiš o odgoju djeteta neke su ti osobine ipak urođene. Upravo se zbog tih osobina razlikuju tipovi roditelja, a evo koji su to.

Odgoj je posao 24/7

To zapravo znači odgoj? Najjednostavnije rečeno, odgoj je svjesno djelovanje na dijete da stekne određene osobine i navike prikladne u društvu. Međutim, odgoj se nipošto ne treba shvatiti previše "školski" u smislu da se djetetu trebaju samo pružati pravila ponašanja.

"Odgoj nije ni pružanje isključivo fizičke sigurnosti. Odgoj je svaki zagrljaj, lijepa riječ, podrška, ljubaznost, razumijevanje i ljubav."

U tom smislu, odgoj znači pustiti dijete da katkad i pogriješi, ali da zna da uvijek ima bezrezervnu podršku koja mu čuva leđa. Naravno, dok sve to teoretski zvuči lijepo i jednostavno, stilovi roditeljstva mogu varirati od onih koji djetetu daju potpunu slobodu do onih koji dijete čuvaju pod staklenim zvonom.

Autoritativni roditelji su savjetnici

Četiri su osnovna stila roditeljstva, a to su autoritativni, autoritarni, permisivni i indiferentni stil. Razlikuju se po uključenosti u život djeteta, po pitanju autonomije koju daju djetetu i, naravno, po pitanju kontrole.

Autoritativni roditelji su roditelji koje krasi toplina, pažljivost i strpljivost. Beskrajno su osjetljivi na dječje potrebe i dopuštaju svojoj djeci da sami donose odluke. U skladu s njihovom zrelošću, naravno. Roditelji koji imaju ovaj stil roditeljstva su ti koji postavljaju granice, ali one su obično dovoljno široke da se dijete može nesmetano u njima izražavati. Naravno, onog trenutka kada se te granice prijeđu, autoritativni roditelji će djetetu pružiti lekciju o odgovornosti za svoje postupke.

Ovi su roditelji savjetnici koji zajedno s djecom donose odluke i koji u tom procesu potiču djecu da slobodno izražavaju svoje misli, stavove i osjećaje.

Autoritarni roditelji treniraju strogoću

Autoritarni roditelji pred dijete često postavljaju prevelike zahtjeve, a skloni su vikanju, kažnjavanju i naređivanju. Rijetko slušaju mišljenje svoje djece, a umjesto toga sve odluke donose za njih. Previše nadzora i kontrole koju autoritarni roditelji provode dovodi do manjka topline i podrške.

Roditelji koji imaju ovaj stil roditeljstva pred dijete postavljaju ciljeve, a na bilo kakav upit djeteta zašto je to baš tako, oni odgovaraju rečenicom: "Zato što ja to tako kažem".

"Kod autoritarnih roditelja nema objašnjavanja, a strogoća i bespogovorno slušanje autoriteta/roditelja su im zaštitni znakovi."

Ovakvi roditelji nepovoljno utječu na razvoj djeteta jer takav odnos djecu dovodi do anksioznosti, tuge, zatvorenosti u sebe, ali im i uskraćuje nesmetano razvijanje samopouzdanja i samopoštovanja.

Osim toga, autoritarni roditelji često dolaze do kontraefekta svojih odgojnih metoda pa umjesto poslušne djece dobivaju razdražljivu djecu sklonu agresiji.

Kod permisivnih roditelja je sve dopušteno

Dok kod autoritativnih roditelja prevladava kombinacija emocionalne topline i kontrole, kod permisivnih ne nedostaje topline, ali nedostaje kontrole. Ovi roditelji su najveći popustljivci među roditeljima. Oni su poznati i po tome da ne znaju i ne mogu reći onu, u roditeljstvu često čarobnu riječ NE. Permisivni roditelji će svojoj djeci ispuniti sve želje jer su uvjereni da na taj način djetetu pokazuju koliko ga vole.

"Djeca permisivnih roditelja samostalno donose sve svoje odluke, međutim često se dogodi da djeca za neke odluke još nisu spremna."

Dok je pružanje slobode poželjno u odgoju, previše slobode i nejasno postavljene granice odgojit će dijete koje se neće znati ponašati u društvenom sustavu (u školi, na svojim slobodnim aktivnostima i sl.). Djeca permisivnih roditelja najčešće su razmažena djeca koja ne znaju za odgovornost i obveze.

Indiferentno roditeljstvo je najgori stil

Ovaj tip roditeljstva karakterizira manjak emocionalne topline i nikakva kontrola. Djeca ovih roditelja su najčešće zanemarivana djeca budući da se roditelji njima uopće ne bave.

Indiferentni roditelji uopće ne provode vrijeme sa svojom djecom, a djeca koja odrastaju u tom okruženju ne stječu dovoljno društvenih kompetencija. Osim toga, slaba su u školi, često nesigurna i prepuštena sama sebi. Ovo je sigurno najgori tip roditeljstva, a obično ga imaju roditelji sa slabijim socio-ekonomskim statusom koje više more financijsko-egzistencijalne brige nego potrebe njihove djece.

Fotografije: Shutterstock