Toga dana, 29. 12., u 12.15, kada je potres magnitude 6,2 po Richteru pogodio Sisak, Petrinju i okolicu, a snažno se osjetio i u Zagrebu, bila sam na svome radnome mjestu, odvojena od 15-godišnjeg sina i 11-godišnje kćeri. U tome trenutku, iskreno, nisam pomišljala najgore, da će se neboder u kojem živimo srušiti. Moj je najveći strah bio kako će oni proživjeti u svojim glavama potres na 14. katu: hoće li se uplašiti, uspaničariti, hoće li se osjećati izgubljeno.

Nakon potresa u ožujku, koji im je bio popriličan šok, prošli smo malu edukaciju i dogovorili smo što trebaju učiniti ako se dogodi potres, a nismo zajedno. Objasnila sam im gdje su nosivi zidovi i gdje se trebaju stati, objasnila sam im da nikako ne izlaze dok trešnja ne završi i da ja stižem u najkraćem mogućem vremenu. Moja je jedina nada bila da će se sjetiti svega... Da skratim, kad sam stigla u stan, bili su dobro, nisu bili jako prestrašeni, posve normalno za okolnosti koje su se dogodile.

No razgovarajući s ostalim roditeljima, primijetila sam da je svako dijete reagiralo drukčije, i to nije ovisilo o životnoj dobi djeteta. Neka djeca nisu željela prespavati u stanu, neka se nisu izuvala iz tenisica i jakni, neka su se trzala na svaki intenzivniji zvuk.

Ono što ne poznajemo, toga se i bojimo. Ljudi su se prije bojali grmljavine, vatre, oluja, uglavnom prirode. Kako su upoznavali prirodne fenomene, tako je strah postajao manji, a mi, kao ljudska vrsta, naučili smo preživljavati različite nepogode. Potres je prirodna nepogoda, dakako, vrlo neugodna jer može imati, kao što vidimo, teške posljedice, odnosi ljudske živote i za sobom ostavlja materijalnu štetu, a strah samo odmaže. Jer, doista, možemo li sa sigurnošću znati kada će se dogoditi? Ne možemo! Ovaj zadnji toliko nas je iznenadio, nismo ujutro znali što nas očekuje, a život je upravo takav.

“Važno je da dijete zna da potresi, osim straha, mogu rezultirati i ozbiljnim posljedicama. Međutim, ne izlažite dijete stalnim vijestima o posljedicama potresa ili o riziku za novim potresom putem TV kanala, novina ili internetskih portala“, poručuju stručnjaci s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta.

Da bismo djeci objasnili i upoznali ih s fenomenom potresa, pomogli im u racionalizaciji straha, iskoristimo medije edukativnog sadržaja. U medijima se prikazuju svakakvi zastrašujući sadržaji, od kojih djecu trebamo zaštititi, pogotovo ako su u stalnom strahu, ali postoje i sadržaji koji na zabavan i edukativan način pružaju djeci korisne informacije koje mogu pomoći u racionalizaciji straha i prihvaćanju potresa kao prirodnog fenomena, koji se događa na planetu Zemlji od njezina postanka.

U nastavku donosimo nekoliko edukativnih filmića, za djecu različite dobi, koji vam mogu biti od velike pomoći.

Djeca u dobi do 3 godine:

Za djecu od 3 do 5 godina:

Za djecu od 5 do 9 godina:

Za djecu od 9 do 15 godina:

Tekst: S. M.

Videozapisi: Youtube

Foto: Shutterstock