sada-tocno-znam-kako-je-biti-beba-ovo-je-moje-iskustvo

Poput većine roditelja i ja sam često znala razmišljati o tome što su u određenom trenutku moje bebe mislile. Jesu li doista oni njihovi pokreti ustima koji izgledaju kao da se smiju, a zapravo spavaju, dok su još bili jako maleni, značili samo da su siti i zadovoljni i je li to uistinu bilo jedino što je tada prolazilo njihovim malim glavicama?! Što li su samo mislili kada su nam uputili svoje prve svjesne osmijehe i u kojem su trenutku uopće shvatili da smo im mi nešto posebno, da smo njihovi roditelji.

Kada su nam uopće počeli prepoznavati lica i jesu li ti osmijesi značili baš to – znam da si ti moja mama, znam da si ti moj tata...?!

Kako su se osjećali kad su bili bolesni, a sve što smo im u tom trenutku mogli pružiti, bila je utjeha, jer im nismo mogli odagnati bol?! Kako su se osjećali kad smo im uputili prvo 'ne', i kad im nismo dozvolili nešto što su baš tada jako željeli?! Kada im je to što im postavljamo određene granice u njihovu ponašanju, uistinu počelo pružati sigurnost o kojoj stručnjaci pričaju? Jer negodovanje i suze definitivno nam nisu slali takvu povratnu informaciju...

Što li su samo sanjali prije nego li bi se probudili uz glasan plač, a uspio bi ih smiriti samo jedan naš dodir ili šapat?! I koliko je samo bilo lijepo doživjeti to da su samo jedan zagrljaj i poljubac dovoljni da poprave cijeli njihov 'srušeni svijet'! I koliko god da je sve postalo jasnije kad su progovorili i naučili verbalizirati svoje osjećaje, toliko su baš ti trenutci kada sam mogla samo zamisliti kako su i što misle, bili uistinu posebni.

I sad, u iščekivanju četvrte bebice nerijetko razmišljam kako u mojoj utrobi reagira kada smo nepodnošljivo glasni, bude li tužna kad se ja ne osjećam najbolje i što li samo misli kad se svi sjate oko mog trbuha i nešto joj pričaju, ljube ga ili bockaju ne bi li im uzvratila svojim pokretom. Voli li kad slušam glazbu ili joj su joj, baš kao i meni, dragi oni rijetki trenuci u kojima čujem samo tišinu? I da, uistinu je zanimljivo da nerođene bebe doista reagiraju na svjetlosne i zvukovne podražaje i nevjerojatno da najranija pamćenja oblikuju još tada i tamo. Da, svijest bebe se počinje razvijati još prije rođenja!

Osim toga, svi se doma nerijetko pitamo na koga li će samo nalikovati. Hoće li poput najstarije sestre imati najviše tatinog ili će poput druge sestre i brata više sličiti meni. Zanimljiv je taj genetski vrtuljak i to koliko zapravo beba preuzima maminih, a koliko tatinih gena. I baš zato mi je sjajna instalacija u Muzeju iluzija u kojoj dvije osobe stanu jedna nasuprot isprekidanim ogledalima i jedna nasuprot drugoj ne bi li stvorili jedno, izmiješano lice. E pa hoće li ova naša beba biti ravnomjeran miks nas oboje... jedva čekam doznati!

A iluzija Intermezzo, inače je dio stalnog postava Muzeja iluzija u Zagrebu, no kako je do 5. prosinca tamo postav naziva 'ZAMISLI bebin svijet', što je i istoimena kampanja brenda Pampers, vjerujem da će mnoge trudnice i buduće očeve asocirati upravo na to pitanje – na koga će beba sličiti! Svi koji do tada ne uspiju pogledati ovu zanimljivu interaktivnu izložbu u Zagrebu, moći će to učiniti od idućeg tjedna u Splitu i Zadru i to u preiodu od dva tjedna.

Vjerujem da će vas oduševiti i Color room koja jasno dočarava kako boje ulaze u bebin svijet. Naime, tijekom trećeg mjeseca života beba je najzainteresiranija za promatranje crveno-bijelih kružnih uzoraka. Kasnije joj pozornost najviše privlače nepravilni narančasti i crveni oblici. Oko petog mjeseca počinje se zanimati za plavu boju, a nakon šestog mjeseca voli novosti, oblike i boje te sada jasno razlikuje i žutu.

Na stolici iluzije jasno ćete dobiti dojam odnosa beba - roditelj, samo što ćete se sada vi moći uživjeti u roditeljsku ulogu.

Baš kao i u Ames sobi moći ćete doživjeti baš to - kako je to biti malen u svijetu velikih. E pa zamislite na trenutak kako se beba osjeća kad shvati da se našla baš tu - u svijetu divova.

Pokušajte samo zamisliti i kako beba doživljava ravnotežu dok ju još nije usvojila. Uđite u kosu sobu da biste dobili dojam nesigurnog bebinog hoda i vdijet ćete kako izgleda bebama tolik poznat scenarij gubljenja ravnoteže. E pa nije to baš tako jednostavno, kako nama odraslima svaki njihov pad obično izgleda.

I neka vas obavezno netko snimi u Obrnutoj sobi, na dječjem krevetiću, da biste doživjeli sadržaj iz bebine perspektive, primjerice dok leži u kolijevci, a u lice joj se unose razna lica... Instalacija je to koja možda najvjernije dočarava koliko se zapravo roditeljima sve okrene naglavačke kad im u obitelj stigne prinova. Ok, nama s ponešto više djece i iskustva se ne okrene baš naglavačke, ali zato su sjećanja na taj turbulentni period nakon rođenja prve bebe, u nama i dalje tako živa.

A ovo je pak samo djelić svega onoga što ćete doživjeti i o bebama naučiti na interaktivnoj izložbi 'ZAMISLI svijet beba' u Muzeju iluzija. No neka vas na samom početku ne obeshrabri činjenica koju ćete tamo imati prilike pročitati, a odnosi se na podatak da beba od rođenja do kahlice izmijeni otprilike 4500 pelena! :-)