Nova ljubav rastavljenih roditelja – koliko je samo filmova snimljeno na tu temu? Stvaran život s kojim se svakodnevno suočavamo puno je kompliciraniji od scenarija koje viđamo u serijama, filmovima ili knjigama, pa se nerijetko događa da roditelj odustane od svoje nove ljubavi u ime djetetove sreće i mira ili pak dijete pati jer nikako ne može prihvatiti da u životu njegove majke ili oca postoji netko 'treći'. No, uz puno pažnje i taktičnosti nova ljubav roditelja ne mora predstavljati traumu za dijete, već ono i u novoj, proširenoj obitelji može imati bezbrižno i sretno djetinjstvo, kažu dipl. psihologinja Tatjana Gjurković i psihoterapeutkinja Jelena Vrsaljko iz centra Proventus u Zagrebu. Evo njihovih savjeta...

Pravo na zaljubljivanje

Veliki broj razvedenih roditelja kada upoznaju novog partnera

žive u strahu kako će to reći svom djetetu ili djeci. Donekle postoji opravdana

bojazan jer će njihovoj djeci u život odjednom ući sasvim nova i nepoznata

osoba, što može biti stresno. U svemu tome jako je važno uvjerenje roditelja

jer će ono upravljati njegovim ponašanjem u situaciji upoznavanja djeteta s

novim partnerom. Primjerice, ukoliko roditelj ima osjećaj krivnje, grižnje

savjesti ili nekakav sličan neželjeni osjećaj, on će se svakako u nekom obliku

osjetiti na prvom susretu, a to može utjecati na atmosferu te samim tim i na

povećanje ionako prisutnog stresa. Zbog toga bi bilo dobro da roditelj

preispita svoja uvjerenja te da prihvati da je sasvim u redu misliti na sebe u

smislu ostvarivanja veze s određenom osobom. To, naravno, ne isključuje da

treba razmišljati kako da pomogne djetetu da se adaptira na novonastalu

situaciju. S druge strane, prirodno je i normalno da dijete osjeća ljubomoru i

strah da će se roditelj udaljiti od njega i to treba respektirati te pomoći

djetetu da to prihvati, ali to i dalje ne znači da roditelj čini nešto krivo.

Poštujte djetetove osjećaje

Način predstavljanja partnera djetetu ovisi o djetetovoj dobi i

zrelosti: predškolskoj djeci može se predstaviti kao dobar prijatelj ili

prijateljica, dok školska djeca već mogu pojmiti pojam romantičnog odnosa te se

to djetetu tako može i predstaviti. U svakom slučaju, upoznavanje djeteta s

novim partnerom ne mora biti ništa strašno, no jako je bitno da dijete novog

partnera upozna tek kada se naviklo i prihvatilo činjenicu da njegovi roditelji

više ne žive zajedno. Što se toga tiče djetetovi osjećaji trebaju biti na prvom

mjestu. Također, koliko dijete iz bilo kojeg razloga smatra da je dolaskom nove

osobe narušena njegova intima, treba mu osigurati što više osobnog prostora te

paziti na to da se njegove navike previše ne mijenjaju. Važno je napomenuti i

da je sasvim u redu da roditelj, ako osjeća laganu tremu zbog upoznavanja, to kaže

djetetu (naravno ovisno o djetetovoj dobi). Naime, osim što od roditelja uče

mnoge korisne stvari, kao što su kako učiti ili pospremati, djeca na

roditeljskom primjeru uče i ponešto o iskazivanju emocija. S obzirom da su i

roditelji prvenstveno ljudi  u redu je i

preporučljivo da svoje emocije ne sakrivaju od djece već da ih s njima dijele.

Za sve treba vremena

Od odnosa između djeteta i partnera ne treba odmah puno

očekivati. Kao i svaki odnos, i ovaj se stvara s vremenom, a polagano

upoznavanje i zajedničko druženje utjecat će na njegovo formiranje. U tom

smislu nije preporučljivo stalno uplitanje biološkog roditelja. Možda je

ponekad teško samom sebi objasniti da nova osoba u djetetovom životu i dijete

moraju samostalno razvijati odnos koji ne mora uvijek nužno i pravocrtno ići u

smjeru koji bi roditelj djeteta želio, no uplitanje roditelja u taj odnos samo

ga opterećuje jer će ili dijete ili novi partner raditi nešto zbog roditelja

djeteta, a ne zbog spontane želje za time. To nužno za sobom povlači osjećaj

opterećenja i otvara prostor za manipulacije i razne psihološke „igrice“ koje,

u stvari, zatavaraju vrata i kod novog partnera i kod djeteta za pravi intiman

odnos oslobođen takvih igara.

Biološki roditelj može se (i mora) uplitati u odnos jedino u cilju zaštite svog djeteta ako je dijete ugroženo, no sve dok se odnos razvija uz poštovanje prema djetetu kao prema osobi, i djetetu i novom partneru treba osigurati prostor za razvoj njihovog posebnog odnosa. Ako se dopusti da se taj odnos s vremenom razvija, novi partner može preuzeti posebnu ulogu u životu djeteta i postati osoba kojoj će se dijete ponekad i radije povjeriti nego biološkom roditelju. No, partner pritom ne treba inzistirati da preuzme identitet roditelja - dijete bi, u normalnim okolnostima, i dalje trebalo imati oba biološka roditelja koji zajednički brinu o njemu i koje ono voli. Čak i ako tome nije tako, inzistiranje na identitetu roditelja može biti kontraproduktivno. Pustite dijete da samo odluči u kojoj će mjeri prihvatiti novu osobu u svom životu.

Tekst: Roditelji.hr
Fotografija: Shutterstock