Još
Ostalo

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Je li vaše dijete pod stresom? Evo koji znakovi to otkrivaju!

Mala djeca različito doživljavaju i manifestiraju stres od starije, a stručnjaci su zabrinuti kako će 'novo normalno' utjecati i na jedne i na druge

 djevojčica pod stresom

Brojne

obitelji ovih se dana nalaze pod velikim pritiskom, a očekuje se da ni

sljedećih nekoliko mjeseci neće biti ništa lakše. Godina 2020. mnogima je

donijela ekonomsku neizvjesnost, strahujemo od toga što će nam donijeti zima,

broj zaraženih koronavirusom stalno raste, kao i strah od moguće zaraze…

Djeci je ova

godina donijela školsku godinu kakvu nikada do sad nisu imali, morali su se

priviknuti na učenje na daljinu, bez fizičkog kontakta s prijateljima u

razredu.

Stručnjaci

su jako zabrinuti oko toga kako će tzv. 'novo normalno' utjecati na mentalno

zdravlje djece i njihovo ponašanje. Američka akademija za pedijatriju u

listopadu je objavila nove kliničke smjernice za podršku emocionalnim potrebama

djece tijekom pandemije, a kao ključna istaknuta je upravo uloga roditelja.

"Čak i u ovim teškim vremenima roditelji su ti koji u svojoj obitelji mogu stvoriti pozitivnu atmosferu“, rekla je koautorica smjernica, Carol Weitzman iz Dječje bolnice u Bostonu.

Kako možete

znati jesu li vaša djeca pod stresom i što možete učiniti da im olakšate ovu ni

za koga ugodnu situaciju?

Evo nekoliko savjeta za djecu svih dobnih skupina.

Znakovi stresa i tjeskobe kod male djece

Pretpostavlja

se da su mala djeca, a posebice bebe, manje podložna stresu od starije djece.

Posve pogrešno! Udruga „ Zero to Three“, sa sjedištem u Washingtonu, upozorila

je da čak i djeca mlađa od tri mjeseca osjećaju kad su njihovi roditelji ljuti

ili tužni, a i sama mogu osjetiti te emocije.

Ako su se

rutine vašeg djeteta promijenile tijekom pandemije, ili se vaša obitelj nosi s

razvodom, bolešću, gubitkom posla, problemima s mentalnim zdravljem ili smrti u

obitelji, može se dogoditi da kao posljedicu novih okolnosti vaše dijete

odjednom počne nazadovati. Primjerice, ako je vaše dijete naučilo ići na

kahlicu, ono bi odjednom ponovno moglo mokriti u gaće.

„Vodite

računa i o tome da djeca predškolske dobi u za njih stresnim okolnostima mogu

izmišljati priče o čudovištima i drugim opasnim bićima, a mogla bi i teže

zaspati te imati noćne more“, upozorila je Kathleen Mulrooney, direktorica

programa za mentalno zdravlje novorođenčadi i malo djece u Udruzi „ Zero to

Three“.

Neki bi se

mališani, također, mogli početi ljutiti jer su poremećene njihove uobičajene

aktivnosti, poput vremena koje su ranije imali za igru ili bi tijekom igre

mogli biti tjeskobni i tužni. Prilikom odlaska u jaslice ili vrtić mogli bi

razviti anksioznost zbog odvajanja od roditelja.

Nekoj bi se

djeci mogle promijeniti i prehrambene navike. Zbog toga što su pod stresom,

djeca bi mogla jesti više ili manje no uobičajeno.

Za svako se

dijete teže brinuti ako je ono gladno ili umorno. Ako primijetite neka

ponašanja zbog kojih ste zabrinuti ili uznemireni, poput dužih i češćih

izlijeva bijesa, vjerujte svom instinktu te potražite pomoć i podršku. Konzultirajte

se s prijateljima ili članovima obitelji, djetetovim pedijatrom, a po potrebi

potražite i savjet dječjeg psihologa.

Načini na koji starija djeca izražavaju stres

Cijela ova

situacija nije nimalo ugodna ni starijoj djeci. Prema istraživanju koje je na

više od 1000 tinejdžera starih između 13 i 17 godina provelo Američko udruženje

psihologa, 43 posto njih ocijenilo je da im se povećala razina stresa.

Kada su

srednjoškolci ili tinejdžeri pod stresom, oni vrlo često to kriju jer ih je

strah, sram ili osjećaju odgovornost pa ne žele sa svojim problemima

opterećivati druge, tvrde stručnjaci.

Upozoravaju

da bi vaš tinejdžer na stres mogao reagirati tako da se povuče u sebe ili postane

neprijateljski raspoloženi i razdražljivi prema članovima obitelji, a mogao bi

se i izolirati od prijatelja ili se stalno na nešto žaliti.

„Neki bi

tinejdžeri mogli plakati poput male djece, spavati previše ili premalo, jesti

više (ili manje) no obično“, upozorava Emma Adam, profesorica ljudskog razvoja

i socijalne politike na Sveučilištu Northwestern. Također bi, dodala je, mogli

imati i problema s koncentracijom ili neke tjelesne simptome poput glavobolje,

bolova u trbuhu ili grčeva u mišićima.

„Promatrajte

svoje dijete, i na svaku veliku promjenu u njegovom ponašanju odmah

reagirajte“, rekla je.

Još jedan znak stresa kod djece školske dobi i tinejdžera jest taj da loše govore o sebi.

„Mogli bi

vam na gotovo sve što im kažete odgovoriti 'Ne mogu'“, upozorila je

psihologinja Mary Alvord, autorica knjige „Pobijedi negativno razmišljanje za

tinejdžere“.

Primjerice,

ako se vaše dijete bori s domaćom zadaćom, ono bi moglo reći: „Ne znam to

napisati, nisam toliko pametan/a kao ostala djeca u razredu.“

Vaše dijete

ne mora govoriti loše stvari samo o sebi, ono isto može govoriti i za druge.

Primjerice, može reći: „Svi su tako glupi“.

Kako pomoći?

Budući da

novorođenčad i mala djeca reagiraju na vaš ton glasa i izraz lica, pokušajte

pred njima kontrolirati svoju razinu stresa.

Kada su

roditelji pod stresom i zabrinuti i djeca će biti pod stresom i zabrinuta,

tvrde stručnjaci.

Također

savjetuju da razmislite o osobinama ličnosti svog djeteta. Primjerice, ako je

vaše dijete osjetljivo na promjene, pokušajte što je više moguće ne mijenjati

njegovu rutinu. Ako dijete nije osjetljivo na promjene, možete napraviti neke

promjene u njegovom dnevnom rasporedu, no ne zaboravite da i takvo dijete treba

vašu podršku. U svemu je najvažnije da s djecom razgovarate i da im unaprijed

objasnite što će se promijeniti u njihovom svakodnevnom ritmu i aktivnostima i

zašto.

„Kada su

roditelji svjesni potreba svoje djece, njihova djeca bolje funkcioniraju, bolje

se osjećaju, razmišljaju pozitivnije i lakše im je prilagoditi se teškim

okolnostima“, rekla je psihologinja Alvord.

Važno je,

upozoravaju stručnjaci, i to da s djecom razgovarate o njihovim osjećajima kao

i o tome o čemu ona razmišljaju i što ih brine.

„Jako je

važno da djeca osjete vašu toplinu, ljubav, brigu, ali i vašu dosljednost“,

upozorila je Emma Adam.

Dodala je

kako tinejdžeri „daju sve od sebe da vas otjeraju od sebe“. No zato ste vi tu

da im to ne dopustite.

Stručnjaci

savjetuju da razmislite i o organiziranju obiteljskog sastanka na kojem biste,

jednom tjedno, svi u obitelji otvoreno pričali o tome kako se osjećate. Svom

djetetu uvijek dajte do znanja da ste tu za njega ako želi razgovarati. Ako ne

želi, pokažite mu da ste tu za njega na druge načine, zagrlite ga ili mu

pripremite jelo koje voli.

Ako vaše dijete ima negativne misli, pomozite mu te misli preoblikovati u pozitivne. To je jako važno jer misli vode do osjećaja, upozoravaju stručnjaci. Ako vaše dijete domaćoj zadaći pristupa s pozitivnim mislima pa kaže:  "Ovo je težak zadatak, ali znam da ću ga shvatiti“, te riječi će ga voditi ka načinu na koji će imati bolji stav o sebi.

I na kraju,

ako je vaša obitelj nedavno doživjela neki gubitak vaše će dijete možda biti

tužno i trebat će mu vremena da procesuira svoje osjećaje.

Recite djetetu: "Ponekad je u redu da se ne osjećaš dobro“.

Jako je važno pružiti mu podršku tako što ćete ga slušati i nećete odbaciti njegove osjećaje.

Tekst: I. K.
Fotografija: Shutterstock

Najnovije

Najpopularnije