Oni roditelji koji imaju djecu s malom razlikom u godinama, reći će da je idealno to što im djeca imaju gotovo iste potrebe i interese. Oni s većom razlikom među djecom, kazat će da im je sve puno lakše kad im u pomoć oko mlađe djece mogu uskočiti i starija. Zaključak je da zapravo niti nema idealne razlike koja odgovara svim obiteljima. Na to definitivno utječu okolnosti u kojima se nalazite pa tako neki roditelji žele što manju razliku da bi im se djeca više družila te bila prijatelji, dok neki žele prvo dijete 'postaviti na noge' pa s drugim djetetom čekaju i do polaska u školu prvoga.

No bez obzira kolika je razlika u godinama među djecom za vas idealna, suparništva i svađe među njima su neizbježna. Istraživanja pokazuju da učinci suparništva među braćom i sestrama u određenoj mjeri ovise o razlici u godinama među njima. Ako je razlika manja od 18 mjeseci suparništvo među braćom i sestrama uglavnom je manje jako. Naime, kada su djeca rođena tako brzo jedno za drugim, ljubomora je manja. Ako je razlika među djecom od dvije do četiri godine, suparništvo među njima je uglavnom vrlo jako. Unatoč tomu većina roditelja uglavnom se odlučuje na upravo tu dobnu razliku među djecom. Kada je razlika veća od četiri godine, suparništvo je manje intezivno, a odnos braće i sestara češće je pozitivan što je razlika veća.

No kako pristupiti smirivanju bratskih svađa?

Pet je važnih načela koja vam mogu pomoći u smirivanju tenzija.

  1. Ignorirajte sitne svađe. Pustite djecu da sama riješe svoje nesuglasice, jer biste u suprotnom riskirate nagrađivanje njihovih svađa svojom pozornošću.
  2. Naučite ih rješavati sukobe. Kada se umiješate u njihove sukobe, pomozite im da sami riješe nesuglasice. Predložite svakom od njih da jedno za drugim iznesu svoju verziju onoga što se dogodilo i dovelo do sukoba. Zatim zatražite od njih prijedloge za rješavanje sukoba te im ako je potrebno ponudite konkretna rješenja.
  3. Tjelesno nasilje strogo je zabranjeno. Uvedite jasno pravilo da tučnjava i udarci nisu dopušteni.
  4. Svako dijete tretirajte kao pojedinca. Svako se dijete želi osjećati priznati i cijenjeno zbog onoga kakvo jest, a ne zbog toga koliko se dobro slaže s braćom i sestrama. Uspoređivanje je uvijek kontraproduktivno.
  5. Potičite ih na suradnju. Odredite im neki zajednički zadatak, kao na prijmer postavljanje stola za jelo, pospremanje igračaka...

Tekst: J.S., izvor 'Zašto djeca to rade?' dr. Richarda C. Woolfsona u izdanju Profila

Foto: Shutterstock