U samo nekoliko godina 25-godišnji Marko Kutlić prešao je profesionalni put od vokala benda Pravila igre do samostalnoga glazbenika, a privatno je postao otac sinova Petra i Pavla koje je dobio u prošlom braku. Svjestan je što je zbog svega toga preko noći odrastao, ali unatoč tome, kako kaže, zadržao je onaj djetinji šarm koji dijeli sa svojim sinovima. Za njega danas mnogi tvrde da je jedan od naših najboljih i najprepoznatljivijih vokala te da njegovo vrijeme tek dolazi. Usprkos svim tim epitetima, Marko je i dalje jednostavan momak kojem je, uz glazbu, najslađe vrijeme provedeno s njegovom djecom i djevojkom, talentiranom pjevačicom Antonelom Đinđić. Trenutačno ga gledamo u showu ‘Zvijezde pjevaju’, gdje je sjajan mentor dramskoj umjetnici Ariji Rizvić pa je za magazin Story pričao i o tome te o svemu što je naučio posljednjih godina, nekim spoznajama i obožavateljicama.

Gledamo vas u showu ‘Zvijezde pjevaju’ u kojem vam je partnerica redateljica Arija Rizvić. Kako ste se snašli u ulozi mentora? Leži li vam ta uloga?

Moja prva uloga mentora upravo je ova u showu ‘Zvijezde pjevaju’ i moram priznati da mi je to potpuno novo iskustvo, ali jako zanimljivo i zabavno. Ne znam leži li mi ta uloga, to ćete morati pitati Ariju, ali znam da sada razumijem sve svoje profesore jer nije lako biti pedagog.

Kakva je Arija učenica? Na što joj najviše ukazujete?

Arija Rizvić je ponajprije veliki profesionalac i perfekcionist. Jako zanimljiva i talentirana mlada dama koja, osim talenta za kazališnu režiju i glumu, očito ima i onaj za glazbu. Bog je stvarno bio široke ruke kada je riječ o njoj. Iako smo kliknuli na prvu jer smo podrijetlom iz istih krajeva, kad bih rekao da mi je lako raditi s njom - slagao bih vam. Oboje smo dosta temperamentni i nagle naravi, a ona je u svom poslu većinom u ulozi šefice. Naviknula je pričati, a ne slušati pa smo zbog toga često imali male sukobe. Srećom, na pogreške joj puno ne ukazujem jer ih nema puno. Vrlo je talentirana pa ono što ne zna, brzo nauči i na kraju usvoji svaki moj dobronamjerni savjet.

Može li se uopće nekoga upitnog sluha naučiti pjevati?

Mislim da osoba koja ima upitan sluh jako teško može naučiti pjevati, čak i uz stručnu pomoć, ali to je samo moje mišljenje. Arija se zasigurno ne ubraja među one koji imaju upitan sluh, zapravo je istančan i smatram da čak intonira bolje od velikog dijela profesionalnih pjevača.

Hvale vas na društvenim mrežama da ste šarmantno usklađen glazbeni par. Kakve su reakcije obitelji i prijatelja?

Hvala svima na društvenim mrežama i onima koji nisu na njima te, naravno, i obitelji i prijateljima na lijepim i iskrenim komentarima. Zapravo sam samo takve i dobio poslije svake emisije. Hvala i svima koji pišu konstruktivne komentare, mislim da su i oni ključni za napredak.

Kao i svim glazbenicima, nedostaju vam koncerti. Osim toga, što vam najteže pada u ovom neizvjesnom vremenu pandemije?

Koncerti i druge glazbene aktivnosti jedino su što mi trenutačno nedostaje. Volio bih kada bi se Stožer civilne zaštite i vladajući malo bolje organizirali po tom pitanju jer smatram da trenutačna situacija nikome ne odgovara i da nećemo moći dugo ovako. Zapravo mi ništa osim toga ne pada teško posljednjih pola godine jer sam napokon više vremena uz svoje najbliže - obitelj i prijatelje.

Kako gledate na ovu situaciju koja nas je zadesila posljednjih sedam mjeseci? Jeste li iz nje nešto naučiti?

Imam mišljenje o ovoj situaciji, ali ne želim poticati duge rasprave. Očito je da se ovako sigurno neće moći živjeti u budućnosti i da ćemo se kad-tad morati vratiti u normalu. No ova mi je situacija dobro došla da malo sjednem i razmislim o svom trenutačnom putu, da malo promijenim smjer kretanja i da se presložim jer to je ono što mi je trebalo. Iz ove se situacije može svašta naučiti. Jedna od stvari koje sam naučio jest da ne treba puno unaprijed planirati, osobito ako je riječ o poslu.

Iako imate tek 25 godina, djelujete vrlo zrelo. Doživljavate li se takvim? Uz to, mladi ste postali tata dvojice preslatkih sinova Petra i Pavla koje imate iz prošlog braka. Koliko vas je očinstvo promijenilo? Mislite li da ste odrasli preko noći?

Bio sam kao Petar Pan, nikad nisam htio odrasti, volio sam se igrati i sanjariti, izlaziti, družiti s braćom Antonijem i Gabrijelom te prijateljima, ali život me natjerao da odrastem. Na neki sam način to i sam izazvao jer sam dobio veliku potrebu osamostaliti se. Druženja, izlaske, nogomet, kartanje i druge aktivnosti koje vesele nas muškarce spremio sam u kutiju i gurnuo ispod kreveta te bih samo ponekad posegnuo za tom kutijom. U posljednjih šest godina, od moje 19. godine, život mi se strašno promijenio. Bio sam dosta posvećen poslu. Osim glazbe koja je moj posao, ali i moja najveća ljubav, radio sam paralelno na izvršnoj poziciji u tvrtki mog oca Petra koja se bavi izvozom. Morao sam donositi neke važne odluke i obavljao sam puno toga. Ponekad sam samom sebi išao na živce jer ušao sam u neku čudnu ‘radoholičarsku’ fazu u kojoj sam si stalno zadavao nove zadatke i utrkivao se s vremenom. Zapravo sam radom pokušavao omogućiti svojoj obitelji normalan i lagodan život, a zaboravio sam da mi taj isti život prolazi ispred očiju. Ipak, sretan sam što sam ovako mlad shvatio da sam ‘zabrijao’ i otišao u krajnost, dok još nije kasno. Otkad je korona došla u moj (naš) život, puno sam toga promijenio. Odlučio sam se posvetiti isključivo glazbi, pa što bude - bit će. Zbog toga sad imam puno više vremena za druženje s ljudima i za ono što me istinski veseli. Mogu reći da sam najsretniji kad sam poput djeteta, a takvog me najviše vole i moji sinovi Petar i Pavao te moja Antonela.

Za vas neki tvrde da ste jedan od najboljih muških mladih vokala na našoj sceni, a to ste dokazali i na početku vašega profesionalnog puta u bendu Pravila igre, iz kojeg ste izašli prije tri godine. Koje ste lekcije ondje naučili?

Puno sam toga naučio dok sam bio u bendu Pravila igre. Bio sam još ‘mali’ kad sam ušao u tu priču pa je to bio moj prvi susret sa zvjezdanim svijetom. Nisam puno znao o tome, a ni o glazbi, ali dragi Bog mi je dao dar da poput spužve upijam sve što se oko mene događa. Imao sam priliku raditi s Mirom Buljanom, jednim od najemitiranijih autora u cijeloj regiji i velikim majstorom kad je o glazbi riječ, a i od članova benda imao sam štošta naučiti jer su svi bili stariji i iskusniji od mene. Angažman u bendu bio je ključan za moje sazrijevanje. Snimio sam cijeli album s bendom te sam i danas ponosan na sve što sam s dečkima doživio. Kako kaže Gabi Novak: “Pamtim samo sretne dane!” Ne sjećam se točno koji je bio konkretan razlog mog odlaska iz benda, ali znam da se njihova slika o glazbi poprilično razlikovala od moje pa je samo bilo pitanje vremena kada će se to dogoditi.

Niste požalili zbog odlaska iz benda?

Nisam požalio ni trena i ne žalim ni za čime. Ne postoji ništa što bih promijenio. Živim i vjerujem da se sve događa s nekim razlogom. Ne bih promijenio nijedan trenutak svog života i zahvalan sam dragom Bogu na svemu što mi je dao.

Koliko je na tom putu bilo posrtanja i lutanja?

Svi mi rastemo i sazrijevamo iz dana u dan, nije važno koliko godina imamo. Ne može isti čovjek jednako razmišljati u 40-ima i 20-ima, samo treba znati prihvatiti i zavoljeti sebe mlađeg, što je često teško. Još lutam i tražim se u mnogim područjima, ali mislim da to nije ništa loše jer čovjek sa 25 godina teško može imati potpunu i jasnu sliku o sebi. Zadovoljan sam i ponosan na sve što sam postigao dosad te zahvalan na pomoći svih koji su u tome sudjelovali. Sada radim na nečemu novom, nečemu što je najbliže mojem trenutačnom duhovnom i mentalnom stanju te se veselim što ću to uskoro moći podijeliti sa svima vama.

Jednom ste rekli da vam je isprva san bio postati svjetsko ime u glazbi, a danas je za vas glazba samo ljubav.

Oduvijek sam znao da ću biti pjevač, a s vremenom je ta imenica za mene promijenila nekoliko značenja. Tada je za mene pjevač bio čovjek koji živi život kakav možemo vidjeti samo u holivudskim filmovima, današnjim nabrijanim videospotovima, frajer s puno cura, a danas je za mene pjevač čovjek koji je tu zbog glazbe i koji svojom pjesmom želi nešto reći. To je jedini smisao glazbe i nema drugog. Želim da ljudi na mojim koncertima prođu svim fazama života, da osjete veselje, tugu, radost i bol.

Pa u redu je imati velike snove o uspjehu?

Nema ništa loše u tome da jednog dana netko postane veliko ime, ali jedino ako će tada biti istinski sretan i ako će ispuniti svoju bit.

Skromni ste?

Ne mislim da sam bolji i vredniji od drugih. Mislim da smo svi jednaki u Božjim očima. Katkad sam malo pohlepan, pogotovo kada je riječ o hrani i na tome bih trebao malo poraditi.

Pišete li svoje pjesme?

Aktivno stvaram od 16. godine, a neke pjesme sam napisao i ranije. Na mom prvom albumu ‘U kapi tvoje ljubavi’, koji je izišao u studenome prošle godine, napisao sam glazbu za više od pola albuma i tekst jedne pjesme s Aleksandrom Čubrilom, koji je potpisao većinu tekstova na materijalu. Uskoro ćete, nadam se, imati priliku čuti puno novih pjesama.

Poznato je da vas Tony Cetinski javno podržava i ističe. Hoće li se dogoditi duet?

Zahvalan sam na svim lijepim koncertima i trenucima koje sam proživio s Tonijem. Jako mi je drag i sretan sam što sam ga imao priliku bolje upoznati te osjetiti kako kuca njegovo srce. Ne znam hoće li se dogoditi duet, neka bude kako treba biti.

Međutim, dogodio se onaj s vašom djevojkom Antonelom Đinđić, talentiranom pjevačicom, ‘U zagrljaju spašeni’. Tada ste elegantno obznanili da ste u vezi.

Duet s Antonelom puno je više od još jedne pjesme. Za mene je to poseban trenutak i nešto što smo zajedno odlučili darovati ljudima. Komadić naše intime. Sretan sam što smo podijelili pjesmu ‘U zagrljaju spašeni’ i vjerujem da je to već jedna velika pjesma, a da će u budućnosti postati još veća. Kada kažem velika pjesma, mislim na one bezvremenske kao što su ‘Ti si mi u krvi’ Zdravka Čolića ili ‘Ostala si uvijek ista’ Mate Miše Kovača. Žao mi je što je struka nije prepoznala pa te godine nismo dobili ni nominaciju za Porin, ali sretni smo što se publici toliko svidjela. Na kraju je uvijek publika ta koja odlučuje jer da nije tako ‘Galeb i ja’ bila bi samo jedna od pjesama koje su se našle na nekom od Splitskih festivala. Ljudi su je prepoznali i zato je ona danas velika. Vjerujem da će tako biti s našom pjesmom.

Što vas je kod Nele osvojilo?

Najviše to što ima dobro srce i što su joj drugi uvijek važniji od nje same.

Kako ste se upoznali? Je li to bila simpatija na prvi pogled?

Upoznali smo se na snimanju emisije ‘A strana’. Ljubav na prvi pogled? Pa tko još vjeruje u te gluposti?

Kako izgleda kod vas doma, pjeva li se stalno?

Upravo dok čitam intervju, Antonela pjeva ‘La vie en rose’ Édith Piaf. Milina za slušanje. Kod nas je kao i kod svih drugih, valjda. Ona kuha, ja perem posuđe, ona mijenja žarulje, ja perem veš... Mi smo glazbenici ipak emotivci pa ima malo više pjesme i plesa, suza i smijeha.

Kako provodite vrijeme sa svojim dečkima? Kakvi su karakterno?

Posebni su, svaki na svoj način. Oni su moja najveća radost i najveći dar od dragog Boga. Puno se volimo, družimo, gledamo crtiće, igramo i papamo - svi smo veliki gurmani.

Zbog vašega glasa i karizme omiljeni ste među damama. Pišu li vam? Je li bilo nekih smiješnih uleta i anegdota?

Dame mi pišu svakodnevno i svakoj pristojnoj dami odgovorim na poruku, mail ili video. Bilo je svakakvih uleta, nekih se rado sjetim jer su bili simpatični, a neke nastojim što prije zaboraviti.

Tekst: Antonija Nazor/Story
Fotografije: Story