Anita Budak jedna je od malobrojnih profesionalnih doula u Hrvatskoj. Naziv doula grčkog je podrijetla i doslovno znači "ona koja služi ženu“. Doule su osobe koje kontinuirano pružaju emocionalnu, fizičku i svaku drugu podršku majkama prije, tijekom i nakon poroda te, zapravo, svakoj ženi, ali i njezinom partneru, osigurava jednu drukčiju perspektivu tog najljepšeg, ali i najizazovnijeg životnog razdoblja. Anita je po struci modna dizajnerica, no nakon što je u četiri godine rodila tri kćeri, shvatila je da je njezin poziv nešto sasvim drugo. U intervjuu nam je otkrila kako se uopće postaje doula u Hrvatskoj, što za nju znači biti doula, koliko često žene u Hrvatskoj traže taj oblik podrške te što im je kao novim mama najdragocjenija pomoć.

Kako ste uopće došli na ideju postati doula; koje ste uvjete trebali zadovoljiti da biste se time mogli baviti?
Svoje tri kćeri rodila sam u periodu od četiri i pol godine. Bila sam relativno mlada, imala sam 26 godina kada sam prvi puta rodila. Nakon tog intenzivnog, ali meni prekrasnog perioda, došlo je vrijeme da se vratim na posao. No, nikako se više nisam mogla vidjeti igdje drugdje osim u tematici kojom sam se bavila zadnjih pet godina, a to je trudnoća, porod i majčinstvo. Sasvim slučajno (ako slučajnosti postoje) naletjela sam na oglas naše Udruge "Da li želiš biti doula?“. Nakon što sam pročitala ključne stvari što to doule rade odlučila sam otići na edukaciju. Tamo sam se zaljubila u ovaj posao pružanja podrške ženama u tom tranzicijskom periodu života. Dakle, da bi postali doula nužno je da prođete osnovnu edukaciju, a nakon nje krećete u praksu pod nadzorom doule mentorice te prolazite kroz certifikacijski proces. Da bi prošli našu Temeljnu doula obuku, koja se održava jednom do dva puta godišnje, morate biti punoljetni i to je jedini uvjet. No za daljnje bavljenje ovim poslom važna je certifikacija i vodstvo mentora.

Kakve su bile reakcije vaših bližnjih, prijatelja, poznanika?
Većina ljudi oko mene bila je začuđena; velika većina nije razumjela što je to točno što ja radim. Sada, međutim, uživam veliku podršku okoline. Moji najbliži od početka su me podržavali i jako sam sretna da imam takvu obitelj koja "doula” mene u mom profesionalnom putovanju. Doula podršku ne može pružati ako ona sama nije podržana.

Koliko često žene u Hrvatskoj traže pomoć doula i koje su po vašem mišljenju osnovne prednosti takve vrste podrške?
Od 2014., kad sam krenula ovim putem, vidljiva je uzlazna putanja traženja podrške doule u porodu, ali i u postpartumu, pogotovo u većim gradovima i tamo gdje postoje aktivne doule. Doule nude neosuđujuću kontinuiranu podršku, daju informacije koje trudnicama i rodiljama trebaju bez emotivne pozadine, što je iznimno važno jer ne želimo utjecati na izbore žene svojim predrasudama i uvjerenjima. Kada žene osjete da ih njihove doule podržavaju onakve kakve one jesu, strah od nepoznatog što će se desiti u porodu (jer ništa nije sigurno što će se desiti osim da će postati majke) i strah od boli i gubitka kontrole lakše se podnosi, a neke žene uspiju uz pomoć doule i prihvatiti sve te neizvjesnosti i ući u porod i majčinstvo bez straha i otpora što je najbolja solucija kada je ostvariva. Majke koje se na taj način pripreme emotivno i informativno, te istu podršku dobiju i na porodu, imaju pozitivna iskustva rađanja bez obzira na način na koji su rodile. A i drugi benefiti su dokazani velikim istraživanjem: preko 40% manje carskih rezova u skupini žena koje su rađale uz kontinuiranu podršku doule, lakše nošenje s porođajnom boli, manja uporaba lijekova protiv bolova, manje poroda dovršeno vakuumom ili forcepsom, te značajno manje pojavnosti poslijeporođajne depresije.

Ako netko želi angažirati doulu, što prvo mora učiniti; kakva je procedura?
Mi preporučamo trudnicama da odu na našu web stranicu gdje postoje profili s kontaktima svih naših doula u okolici, te da onima koje im se sviđaju pošalju mail o raspoloživosti u terminu njihova poroda i o cijeni angažmana. Zatim sa svima koje vam odgovaraju dogovorite jedno neformalno druženje uz kavu ili čaj da se upoznate. Nakon upoznavanja lako vam je odlučiti koja je doula baš za vas.

Neki

klasični angažman porodne doule uključuje dva posjeta doule k vama doma, gdje

se pripremate za porod, informativno i emotivno. U vrijeme vašeg termina poroda

doula dežura i uvijek je u mogućnosti doći k vama. Kad porod krene, obično smo

s trudnicom doma, već na početku trudova, kada je još rano ići u bolnicu, te joj

na taj način olakšavamo anksioznost i strah koji se zna pojaviti kada sve

krene. Pomažemo oko komfora rodilje i koristimo različite nefarmakološke i

nemedicinske tehnike za ublažavanje boli u trudu. U bolnicu idemo kada se

trudnica osjeća spremna ili prema uputama liječnika, ako je u pitanju neko

rizičnije stanje. U bolnici nastavljamo s podrškom koju smo započeli doma, pa

sve do trenutka kad se majka i beba maze u zlatnom satu. Tada je doulina smjena

završila.

Obično posjetimo majku još jednom kada se s bebom vrati doma, da zaokružimo tu porođajnu priču te da asistiramo oko mogućih praktičnih situacija u životu s novorođenčetom, koje su novim roditeljima često nepoznate, a za što im također treba podrška.

Kako u hrvatskom zdravstvenom sustavu uopće reagiraju na doule?
Ispočetka su bili sumnjičavi zbog nerazumijevanja što to mi točno radimo, no sada nas prihvaćaju kao emotivnu pomoć ženama. Mislim da je trebalo dosta vremena da se iskristalizira kako se doule ne bave medicinom, a to je možda bio neobičan koncept jer u našoj kulturi na porod se gleda isključivo iz medicinskog aspekta. Doule podržavaju onaj emotivni aspekt rađanja, a kada su granice jasno postavljene, medicinski radnici nemaju nikakav problem s nama. Sam zdravstveni sustav nas percipira kao pratnju na porodu, što i jesmo kada smo u njihovim institucijama.

Kakva su iskustva žena? Naime, većina žena, kad je to situacija prije pandemije dozvoljavala, za pratnju na porodu izabirala je supruga. No što kažu one koje su se, umjesto za supruga, odlučuju za doulu? Koji je njihov motiv?
Nas angažiraju i parovi koji žele zajedno proći porod; nema neke razlike, osim što na sam izgon ulazi partner, a ne doula. Tijekom trudnoće i poroda i kod takvih angažmana podrška je osigurana i tada i partneri koji ulaze sa svojim rodiljama se osjećaju kompetentnije i sigurnije u sebe i podršku koju pružaju. Mnogi partneri osjećaju veliki pritisak da je sve na njima kada se odluče biti na porodu. Možda zvuči neobično, no i njima je jako važno pružiti podršku i ostvariti atmosferu gdje su opušteni. Jer, najbolju podršku svojim partnericama mogu pružiti kada se oni ne boje i kada vjeruju da je sve ok i da njihova partnerica to može. No, moramo priznati da je jako teško gledati voljenu osobu kako proživljava vjerojatno najveću bol koju je ikada iskusila. To je najčešće razlog zašto nas trudnice, odnosno parovi, angažiraju.

Ponekad nas

angažiraju drugorotke koje su imale traumatično prvo iskustvo rađanja, a išle

su s partnerom, pa je uz pripremu važno i pomoći i jednom i drugom da razriješe

te negativne emocije koje vuku s prvog poroda.

Kao što možete zaključiti, doule se bave emotivnim radom i pružanjem sigurnog prostora majkama i njihovim partnerima. Najčešće smo mi jedine u njihovim životima koje im ne dajemo savjete, ne pokušavamo ih uvjeriti u nešto, nego im dopuštamo da sami nađu način kako biti najbolji roditelji svojoj djeci u skladu s njihovim životnim iskustvima, okolnostima i mogućnostima.

Što žene iz vašeg iskustva najviše trebaju nakon poroda; koja pomoć im je najdragocjenija?
Majke prije nego što postanu majke često ne shvaćaju koliko je teško uskladiti zadovoljavanje vlastitih osnovnih potreba dok pokušavaju zadovoljiti sve potrebe novorođenčeta. Mi to u našem poslu zovemo krugovi podrške. Majka se brine za potrebe bebe, hrani ju, presvlači i mazi. Partner ili neka druga osoba u kućanstvu se bavi potrebama majke, hrani ju, osigurava joj vrijeme za osobnu higijenu i čisti okolinu. I partner treba svoj krug podrške, obično u vidu ekstra pomoći oko hrane i čišćenja, a svi skupa trebaju emotivnu podršku da im ide dobro, da je sve to u redu i normalno. I nespavanje, i poteškoće sa hranjenjem i sumnja u sebe kao kompetentnog roditelja, sve to su normalni procesi prilagodbe nakon poroda. Majci je važno da je okolina podržavajuća i da vjeruje u nju kao majku.

Jeste li vi imali doulu na porodima?
Ja sam rađala tri puta sama, tada nisam imala svijest o doulama. Ali sam imala prekrasna iskustva poroda. Na prvom porodu dežurna liječnica odlučila je sjesti pokraj mene tijekom finalne faze, držati me za ruku i hrabriti. Za mene je to bilo neprocjenjivo iskustvo, da netko vjeruje da ja to mogu. Pa se može reći da sam imala duh doule u toj liječnici koja je napravila za moje iskustvo rađanja najbolje što netko može tražiti. Naravno, to je tako bilo jer je porod išao brzo i bez komplikacija i liječnica je mogla prepustiti primaljama da rade primaljski posao, a ona je tu bila samo kao medicinska podrška u slučaju potrebe. Zahvalna sam do neba na takvoj podršci na porodu.

Kako se trenutačna epidemiološka situacija odražava na vaš posao?
Trenutačno se u većinu rodilišta ne može ući kao pratnja, i to je teško za naše rodilje. Nadamo se da će se situacija brzo vratiti na uobičajeno. Mi i dalje podržavamo žene na isti način, uz razliku što sada, kad ih dovedemo u bolnicu, one ulaze same. Imamo sreću da ipak živimo u vrijeme tehnoloških dostignuća pa se video pozivi rade iz rađaone i podržavamo naše rodilje telefonski. Sada u pripremi se baziramo na ono kako se rodilje same mogu nositi s porodom. Nikome trenutačno nije lako, no žene su snažne i ako ih podržavamo i iz daljine, one će isto vjerovati u sebe te roditi na najbolji način koji mogu u tom trenutku.

Kolika je cijena koju žena plaća za pomoć doule? Može li se dobro živjeti od tog zanimanja u Hrvatskoj?
Cijene angažmana se razlikuju od regije do regije. U Zagrebu se kreću oko 3000-4000 kn. Koliko će doule imati angažmana u mjesecu bira sama, no mi ne preporučujemo da ih imaju mnogo. Teško je živjeti život konstantno on-call, a to doule jesu. Mi smo tu za njih u svako doba dana i noći, bio praznik ili rođendan našeg djeteta. Ako se bavimo ovim poslom rodilja nam je na prvom mjestu. To znači da one kolegice koje imaju stalan posao mogu si dozvoliti tek nekoliko poroda kroz godinu. A mi, koje se time profesionalno bavimo, moramo imati dobar sustav podrške doma. Doule nemaju radno vrijeme i kada odemo na porod nikada ne znamo kad ćemo se vratiti, možda za par sati, možda za par dana. Takav način života nije jednostavan, pa nije neobično što nas koji se time profesionalno bavimo ima tek pet do šest u Hrvatskoj.

Na pitanje

može li se dobro živjeti od toga, moram reći kako se niti jedna doula ne bavi

doulanjem zbog financija. Ovo je poziv. No, mi se trudimo već godinama podići

ovaj poziv na višu razinu kako bi se mogli dugotrajno baviti njime, jer je burn

out doula poprilično visok te je neka svjetska statistika profesionalnog života

doule svega tri godine.

Naša Udruga

bavi se ovim pitanjem i trudimo se podržavati naše doule različitim programima

podrške, kako bi se lakše nosile s neizvjesnošću ovog poziva. Cilj nam je da se

naše članice ostvare  i oblikuju u

autentične doule koje pridonose svojoj lokalnoj zajednici na najbolji mogući

način – podrškom majkama.

*Sadržaj omogućila Bipa. Zahvaljujući BIPO klubu, jedinstvenom BIPIN-om programu vjernosti, kojeg je u potpunosti moguće koristiti digitalno (informacije i popusti stižu i na Viber!), svaka će trudnica i nova mama moći pronaći niz edukativnih savjeta, inspirativnih priča, iskustava drugih mama, ali i ostvariti popust na cjelokupan baby asortiman. Posebna je pogodnost i akcija Brand mjeseca – svakog mjeseca svi članovi BIPO kluba ostvaruju minimalno 25 posto popusta na jedan odabrani brand. Za sve nove članove BIPA je pripremila i bogati poklon paket proizvoda.

Razgovarala: Danijela Petrov
Fotografije: Dražen Kokorić