Tijekom 2019. godine u Hrvatskoj je obavljeno 7.687 pobačaja, među kojima 2.703 (35,2%) legalno induciranih, kaže najnovije izvješće Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, objavljeno prije nekoliko dana. Prema Zakonu o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece u Hrvatskoj prekid trudnoće može se legalno izvršiti na zahtjev žene ako se radi o trudnoći koja traje do navršenih 10 tjedana nakon dana začeća. Prema istom Zakonu, prekid trudnoće se može obaviti samo u ovlaštenim zdravstvenim ustanovama. Među ženama kod kojih je evidentiran legalno inducirani prekid trudnoće najveći je udio onih u dobi 30 - 39 godina – 45,2%. Mahom je riječ o udanim ženama, njih čak 37,5% na pobačaj se odlučilo iako su bile u bračnoj zajednici. Potom slijedi dobna skupina  od 20 - 29 godina u kojoj je evidentirano 36,9% svih legalno induciranih prekida trudnoće. Evidentirano je i 46 legalno induciranih prekida trudnoće u maloljetnica. Većina legalno induciranih prekida trudnoće (87,7%) učinjena je na zahtjev žene, 4,9% zbog ugroženog zdravlja trudnice, a 3,5% zbog utvrđene teške malformacije ploda, kažu istraživanja.

"Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, Hrvatska ima nižu stopu legalno induciranih prekida trudnoće na 1.000 živorođenih od susjednih zemalja i prosjeka Europske unije, ali trend smanjenja stope uočava se u svim zemljama, pa tako i kod nas“, kažu u HZJZ-u.

Jedna od udanih žena koja se odlučila za pobačaj je i 45-godišnja Ana, majka dvoje djece iz Zagreba, koja je to učinila prije šest godina. Nitko, pa ni njezini najbliži, izuzev supruga, ne znaju za pobačaj.

"Dogodilo se neplanirano, unatoč mjerama zaštite. Kondom nije učinio svoje, a ja sam se na početku tješila kako sa svojih 39. godina više nemam što tražiti i kako je moja plodnost na zalazu. Ali ne, baš u toj 39. događa se, svojevrsni 'zalet', period u kojem je žena najplodnija, prije definitivnog reproduktivnog lock downa. Dan prije uobičajenog datuma kad sam očekivala menstruaciju, primijetila sam malo krvi na gaćicama. Mislila sam, OK to je to. No menstruacija je stala na tome, na laganom krvavom tragu na WC papiru, što mi je bilo čudno, jer sam obično imala obilne menstruacije. Odlučila sam kupiti test za trudnoću i već nakon par sekundi doživjela šok“, priča Ana.

"Ne, to ne može biti istina!“, grcala je Ana u suzama, dok su joj se u glavi vrtjeli različiti scenariji. Naravno, kako to obično biva, oni najcrnji. Pa što ako s djetetom ne bude sve OK, jer ipak je već uhvatila neke godine; pa što će reći na poslu, kako će plaćati kredit od male rodiljne naknade… do onog da ona nikako nije željela još jedno dijete. Ni suprugu, koji je od nje stariji sedam godina, nije bila mila ideja da „po stare dane“ ima bebu te da drugi "misle da joj je djed kad je dovede jednog dana u školu“.

"Da je on barem tada rekao jednu riječ potpore, možda nikada ne bih donijela tu najtežu odluku u mojem životu“, kaže Ana koja je deset dana nakon toga učinila ono što ju još danas svaki dan proganja. Njezino dijete nije dobilo priliku za život; a ne prođe ni dan kada ne razmišlja o tome kako bi danas izgledalo, promatra dječicu na ulici i uspoređuje, a strahovito se boji i „kazne“ koja će je, uvjerena je, sustići zato što je donijela takvu odluku.

Ana nije izuzetak, jer istraživanja pokazuju kako čak 44% žena pati od psihičkih poremećaja nakon pobačaja, njih 36% ima poremećaje sa snom, 31% žali zbog odluke o pobačaju, a 11% ih završi i na psihičkom liječenju. Nerijetko, žene ustraju u stanju negativnih emocija (strah, ljutnja i sl.), imaju ispade bijesa, postaju razdražljive i godinama nakon toga ne mogu se riješiti osjećaja krivnje. No, unatoč svemu tome, 81% građanki i građana podržava pravo na izbor, 63% smatra da pobačaj treba biti besplatan, a 62% da se vjerske zajednice ne trebaju miješati u zdravstvenu politiku oko pobačaja. Istodobno, samo 7% građana podržava zabranu pobačaja.

Vlastito bolno iskustvo spontanog gubitka djeteta u petom mjesecu trudnoće, kada su joj hladno priopćili da srce njezine bebe više ne kuca, psiholog i psihoterapeut Ana Božac pretočila je u knjigu o "Životu i smrti", u kojoj donosi i 40-ak terapijskih vježbi koje pomažu uvijek kad se treba suočiti s emocijama. Priču s Anom pročitajte OVDJE.

Tekst: D. P.
Fotografija: Profimedia