“Nijedno dijete kojemu su zadovoljene emocionalne potrebe nije iz čista mira odlučilo postati nasilno. Najčešće su znakovi postojali godinama ranije. Djetetu počinitelju nasilja može nedostajati ljubavi, pažnje, može biti i samo žrtva ili svjedok nasilja u obitelji ili negdje drugdje, može imati loše razvijene socijalne vještine i tako dalje. Dakle, osim sankcije za nasilno ponašanje, uvijek i bez iznimke moramo se zapitati što je u pozadini nasilnog ponašanja, koja je to potreba djeteta koja ostaje nezadovoljena pa ju ono nastoji zadovoljiti nasiljem te na koje druge načine ju možemo zadovoljiti. Nijedno dijete ne voli biti etiketirano kao ‘zločesto’ dijete i ako može zadobiti ljubav, pažnju i odobravanje na druge načine, birat će te druge načine”, pojasnila je u intervjuu za 24 sata prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, dodajući kako istraživanja pokazuju da je najviše narušeno mentalno zdravlje djece koja su istovremeno žrtve i počinitelji, a njih je čak osam posto.

“Velika je odgovornost na medijima i načinu izvještavanja, na cijelom društvu, da se ne poziva na linč i novo nasilje kao odgovor na nasilje, nego da se zaštite djeca, da se nauče lekcije i senzibilizira javnost. Važno je osuditi čin nasilja, a ne djecu počinitelje te njihov nasilni čin ne koristiti kao prvi kotačić novog kruga nasilja”, naglašava dr. Buljan Flander.

Što se tiče žrtava, kaže nam kako oni trebaju imati odnos povjerenja s barem jednom odraslom osobom kojoj će se obratiti za pomoć.

“Mnoga djeca skrivaju viktimizaciju. Naše istraživanje kaže da se manje od 20 posto djece ikad obrati nastavnicima za podršku. Djeca žrtve trebaju čuti da im se vjeruje, da nisu kriva, da će im se pomoći, a onda to zaista učiniti, od obitelji, škole, sustava zdravstva, socijalne skrbi, ponekad policije i pravosuđa. Najgore što možemo učiniti je zanemarivati nasilje ili na neki način posramiti žrtve, dodatno ih izlagati i na taj način otežavati oporavak”, pojašnjava dr. Buljan Flander dodajući kako su djeca koja su po nečem drugačija (npr. imaju razvojne teškoće, odrastaju u sustavu…) u većem riziku da postanu žrtve nasilja.

Izvor: 24 sata
Fotografija: Shutterstock