introvertirano-dijete-kako-mu-pomoci-da-prezivi-svijet-brzih-i-zestokih

“Dijete na svijet dolazi s urođenim aspektom vlastite osobnosti koji se naziva temperament. Prema spoznajama suvremene psihologije, ekstraverzija i introverzija predstavljaju osnovnu dimenziju ljudske osobnosti, te se osnivaju na urođenom temperamentu osobe. Ekstraverti se najbolje osjećaju u velikim skupinama ljudi, prodorni su te „ovisni“ o bivanju u društvu i uzbuđenjima koja ta druženja donose. S druge strane, introverti se doimlju manje otvorenima i društvenima (ali nikako asocijalnima), preferiraju samostalne aktivnosti te se najugodnije osjećaju u manjim skupinama. Introverzija nije isto što i sramežljivost, jer introverti svojim izborom više vole samostalne aktivnosti u odnosu prema društvenim, a sramežljivi ljudi društvene kontakte izbjegavaju zbog straha”, pojasnila je za Roditelje.hr Ana Plazonić, prof. Psihologije.

Sklonost introverziji i ekstraverziji moguće je primijetiti već od prvih dana djetetova života, pa se tako mali „introvertiranci“ pokušavaju udaljiti od velike količine svjetla, buke, pokreta i ljudi, dok se mali „ekstravertiranci“ tomu nastoje što više približiti i vidljivo u tome uživaju.

Djeca (ali i odrasli) koja

su dominantno introvertna svoju energiju najvećim dijelom crpe iz

svojeg unutarnjeg svijeta misli, emocija i ideja. Sklona su

razmišljanjima i preferiraju samostalne aktivnosti koje im omogućuju

mir i tišinu (kod djece predškolske dobi to se najčešće vidi u

samostalnom igranju). U druženjima najviše uživaju u odnosima

„jedan-na-jedan“ ili u manjim skupinama, uglavnom bliskih

prijatelja.

Introvertirana djeca nisu sretna u situacijama ili aktivnostima koje ih previše stimuliraju. Osjetljiva su na gužvu, buku i previše istodobnih aktivnosti. Ako ne dobiju prigodu „napuniti svoje baterije“ time što će provesti neko vrijeme nasamo, mali introverti osjećaju se iscrpljeno, što se može iskazivati kao umor ili „živčanost“, te kroz fizičke simptome kao što su glavobolja i trbobolja. Također ne vole ni brzu promjenu aktivnosti.

Vole samostalno provoditi vrijeme kako bi istraživala svoje ideje, razmišljala ili se u potpunosti udubila u odabrane aktivnosti. Mogu se satima igrati, primjerice izrađujući lutkarsko kazalište, i pritom su najsretnija i najopuštenija ako ih se pusti da u tome uživaju sami, bez prekidanja. Također vole svoje vrijeme provoditi u smirenoj, opuštajućoj okolini, bez previše vanjskih podražaja.

“Jake strane“ introvertirane djece: lijepo surađuju s drugima, pogotovo u odnosima „jedan-na-jedan“, počinju i održavaju dugotrajna (i malobrojna) bliska prijateljstva, fleksibilna su, neovisna, imaju dobro razvijene sposobnosti pažnje i koncentracije, imaju dobar uvid u sebe, odgovorna su, kreativna, otvorena za razmišljanje "izvan okvira“ i imaju analitičke vještine koje im olakšavaju snalaženje u kompleksnim situacijama.

Kako poduprijeti svoje introvertirano dijete?

- Ne pokušavajte ga

pretvoriti u ekstravertirano dijete (nego ga u potpunosti prihvatite

takvim kakvo jest, introvertirano i potpuno "normalno").

- Osigurajte mu dovoljno

prostora i samostalnosti, te poštujte njihovu potrebu za privatnošću

i osamostaljenjem (npr. dopustite mu da za sobom zatvara vrata svoje

sobe).

- Bez prosuđivanja ili

zamjeranja prihvatite njegovu relativno malu potrebu za društvenim

aktivnostima i susretima.

- Dajte mu dovoljno vremena da promisli i odgovori na vaše pitanje, ne požurujući ga.