Rat oko podjele skrbništva nad blizancima! Što kaže hrvatski zakon?

Život jednog od najljepših holivudskih parova, koji se vjenčao u rujnu 2014. godine u Veneciji, u hotelu Cipriani pretvorio se posljednje vrijeme u stalne svađe; a ako je vjerovati nagađanjima par već neko vrijeme živi na različitom adresama. Čini se kako je na pomolu još jedan celebiry rat za skrbništvo. U nekim životnim okolnostima događa se da jedan roditelj želi dobiti potpuno skrbništvo i prava nad djetetom. Što o tome kaže domaći obiteljski zakon, opširno je objasnila odvjetnica Blaženka Musulin.

Pitanje roditeljske odgovornosti može se urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sudskom odlukom.

Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi je pisani sporazum roditelja o načinu ostvarivanja zajedničke roditeljske skrbi u okolnostima u kojima roditelji djeteta trajno ne žive u obiteljskoj zajednici. Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi mora se detaljno urediti:
1. mjesto i adresa djetetova stanovanja,
2. vrijeme koje će dijete provoditi sa svakim od roditelja,
3. način razmjene informacija u vezi s davanjem suglasnosti pri donošenju odluka bitnih za dijete te razmjene važnih informacija u vezi s djetetom,
4. visinu uzdržavanja kao obvezu roditelja kod kojega dijete ne stanuje i
5. način na koji će se rješavati buduća sporna pitanja. Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi roditelji mogu sastaviti samostalno, u postupku obveznog savjetovanja, kao i u postupku obiteljske medijacije.

Ako se roditelji nisu sporazumjeli o planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili ga je sud odbio odobriti, svaki roditelj ili dijete mogu podnijeti tužbu radi rješavanja pitanja s kojim će roditeljem dijete stanovati, načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem te uzdržavanju djeteta. U postupku kojim se odlučuje s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem sud nije vezan zahtjevima stranaka. Sud može odluku o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o načinu ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem i o ostvarivanju roditeljske skrbi donijeti na temelju sporazuma roditelja ako smatra da je taj sporazum u skladu s dobrobiti djeteta.

Sud će odlučiti po službenoj dužnosti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanju djeteta: odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja ili odlukom o utvrđivanju ili osporavanju majčinstva ili očinstva kada je donošenje ove odluke, s obzirom na ishod parnice i okolnosti slučaja, moguće i potrebno.

Člankom 105. Obz-a propisano je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Roditelj nastavlja samostalno ostvarivati roditeljsku skrb bez sudske odluke ako je drugi roditelj umro ili je proglašen umrlim, a roditelji su prije smrti jednoga od njih roditeljsku skrb ostvarivali zajednički.

Jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazumu dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta. Kad sud donosi odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi, odredit će hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja.

Sukladno čl. 110. Obz-a, roditelji, bez obzira na to ostvaruju li roditeljsku skrb zajednički ili samostalno, imaju pravo samostalno donositi svakodnevne odluke u vezi s djetetom za vrijeme kad se dijete nalazi kod jednoga od njih. Roditelji su dužni međusobno poštovati roditeljsku samostalnost u donošenju odluka i roditeljski autoritet u vrijeme kad se dijete nalazi kod drugog roditelja. U hitnim slučajevima, kad prijeti neposredna opasnost za dijete, svaki od roditelja ima pravo, bez suglasnosti drugog roditelja donijeti odluke o poduzimanju nužnih radnji u skladu s djetetovom dobrobiti i o tome u najkraćem mogućem roku obavijestiti drugog roditelja.

Slijedom navedenog, oba roditelja su ravnopravna kao nositelji prava na roditeljsku skrb te je mogućnost slobodna ostvarivanja roditeljske skrbi jednoga, nužno ograničena slobodom i pravom ostvarivanja roditeljske skrbi drugog roditelja. U situacijama u kojima djetetovi roditelji ne žive u obiteljskoj zajednici, a dijete živi s jednim od roditelja, zbog nemogućnosti postizanja sporazuma pri ostvarivanju roditeljske skrbi, dolazi do potrebe da se razriješi pitanje tko će od roditelja i kako ostvarivati pojedini sadržaj roditeljske skrbi.

Samostalno (samo jedan) roditelj ostvaruje roditeljsku skrb kada samo jedan roditelj ima roditeljsku skrb (jer je drugi umro, proglašen umrlim ili lišen prava na roditeljsku skrb) ili na temelju sudske odluke, u slučaju kad nije postignut plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, a sud nije smatrao da je potrebno odlučiti i o zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, kada o tome postoji sudska odluka, odnosno bez sudske odluke ako je drugi roditelj umro ili je proglašen umrlim, a roditelji su prije smrti jednoga od njih roditeljsku skrb ostvarivali zajednički ili kad je drugi roditelj odsutan i nepoznata boravišta.

Tekst: D. P.
Fotografije: Profimedia